NENAD POLIMAC O UTRCI ZA ZLATNI KIPIĆ Del Torov 'Oblik vode' favorit za najbolji film sa 13 nominacija

Po nečemu se ipak vidjelo da Oscar slavi 90. obljetnicu. Proglašenje nominacija za tu nagradu obično je rutinska rabota, no jučer su napravili čak i kratke spotove za pojedine kategorije u kojima su sudjelovala i poznata lica (Michelle Rodriguez i dr.).

Nominacije su inače najavljivali majstor prerušavanja Andy Serkis (Caesar iz nove runde serijala “Planet majmuna” i Gollum iz “Gospodara prstenova” i “Hobita”) i afroamerička komičarka Tiffany Haddish. Atmosfera je bila ležerna, greške su se tolerirale, a kao i dosad najprije su se obznanjivale manje važne kategorije da bi se krenulo prema prestižnijima.

Prvi naslovi u medijima o ovogodišnjim nominacijama posvećeni su činjenici da se libanonska kinematografija prvi put našla među pet odabranih za najbolji strani film te da je Rachel Morrison prva direktorica fotografije koja će se natjecati za pozlaćeni kipić. Libanonski film “Uvreda” zbilja je iznenadio, izgurao je iz finala puno prestižnije naslove, njemačku triler-dramu Fatiha Akina “Iz ništavila” s Diane Kruger te izraelski “Foxtrot”, koji je provocirao tamošnji režim antiratnom temom, a pritom kritičari dosta dvoje je li u pitanju izuzetno ili naprosto korektno ostvarenje.

Zbog čudnog načina na koji se obavlja selekcija u toj kategoriji možda nikad nećemo doznati zašto su Libanonci ove godine imali toliko sreće. Možda se narednih godina tako nešto dogodi upravo Hrvatskoj. Glede Rachel Morrison, ona je snimila hvaljenu Netflixovu socijalnu dramu “Mudbound”, prvi put je taj streaming gigant dobio čak tri nominacije za jedan svoj naslov, a direktorica fotografije već se prije istakla svojim radom na filmovima “Slatka tajna” s Jennifer Anniston i pobjednikom Sundancea “Postaja Fruitvale”: upravo je završila blockbuster “Black Panther” pa možda i naredne godine bude nominirana.

Počast Agnès Vardi

Kad su u pitanju friška imena u vezi Oscara, svakako je najvažnije ono velike francuske redateljice Agnès Varda. Ona je nedavno nagrađena za životno djelo od strane Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti, koja se već devet desetljeća brine za najpopularnije filmsko priznanje na svijetu, a istodobno je nominirana za najbolji cjelovečernji dokumentarac s filmom “Lica, mjesta”: nikad joj prije toga nije ukazana takva čast, iako je za to bilo bezbroj prilika.

U kategoriji najboljih glumica nije bilo nikakvih iznenađenja, pet prvoplasiranih na kladionici ujedno su i dobile nominacije, a svakako treba spomenuti rekord Meryl Streep: ona je nominirana po 21. put, što je rekord u povijesti te nagrade. Uistinu je odlična u filmu Stevena Spielberga “Novine”, Oscar vjerojatno neće dobiti, njezine konkurentice Frances McDormand, Saoirse Ronan ili Sally Hawkins imaju za to više šanse, ali nije loše postići takav status.

Kod glumaca je također sve ispalo po predviđanjima, jedino što je ostao zakinut James Franco za uistinu impresivno odigranu ulogu u filmu “Umjetnik katastrofe”, u kojoj je krajnje ozbiljno odigrao trash redatelja, glumca i producenta Tommyja Wiseaua: sam je i režirao taj mockymentary, međutim, bit će da su mu naškodile glasine o seksualnom zlostavljanju kolegica proteklih godina. Umjesto njega ugurao se Denzel Washington za ulogu u sudskoj drami “Roman J. Israel, Esq.”, no njega Akademijini glasači obožavaju tek nešto manje nego Meryl Streep.

Po svoj prilici u toj kategoriji sve su šanse na strani Garyja Oldmana i njegovoj interpretaciji Winstona Churchila u “Prijelomnom času”, ali nikad se ne zna. Ozbiljan mu je konkurent Daniel Day-Lewis u “Fantomskoj niti”, gdje igra krojača bogatih i slavnih u Londonu 50-ih godina, ne treba podcijeniti glumčevo upozorenje da više ne namjerava nastupati na filmu, a još je znakovitije da se usprkos prognozama redatelj tog neobičnog ostvarenja Paul Thomas Anderson uspio probiti među pet nominiranih i da je sam film ušao u krug devet najboljih (ni to se baš nije pretpostavljalo). Day-Lewis ima već tri Oscara, što je i više nego dovoljno, ali mogao bi pomutiti izglede za gotovo sigurnu Oldmanovu pobjedu.

Male kompanije

S liste devet najboljih ispala je niskobudžetna drama “Projekt Florida” Seana Bakera, za utjehu Willem Dafoe nominiran je za najbolju sporednu ulogu, no bit će da Akademijini glasači ipak ne preferiraju jeftine filmove snimljene za samo dva milijuna dolara: mnogi kritičari uvrstili su ga među filmske događaje godine, ali to nije bilo dostatno za nominaciju.

U natjecanju za Oscara prevladavaju filmovi malih kompanija, i tek dva u produkciji “majora”, “Dunkirk” (Warner Bros.) i “Novine” (DreamWorks i Fox), međutim, nijedan od njih nema šanse na pobjedu. Glavna borba vodit će se između “Oblika vode” Guillerma del Tora i “Tri plakata izvan grada“ Martina McDonagha. Prvi zasad ima veliku prednost, skupio je čak 13 nominacija za Oscara, što je i dosta logično, jer je film unatoč razmjerno skromnom budžetu za holivudske standarde (nešto manje od 20 milijuna dolara) prekrasno produciran i napravljen u svim segmentima.

Dobar mu je adut što je već dobio nagradu Ceha američkih producenata, nekad bi mu to bila sigurna ulaznica za Oscara, ali danas, nakon što je lani trijumfirao razmjerni autsajder “Mjesečina”, više ni u što ne treba biti siguran. “Dunkirk” ima 8 nominacija, ali će se po svoj prilici morati zadovoljiti nagradama u tzv. tehničkim kategorijama, dok je del Toru najopasniji konkurent “Tri plakata izvan grada”, dobitnik važnih nagrada Ceha američkih glumaca. Taj ga je već potukao u natjecanju za Zlatni globus, međutim, Američka akademija ima puno više članova nego skromna Udruga stranih dopisnika koja dodjeljuje potonje priznanje, pa to ne treba uzimati suviše ozbiljno. Također, Martin McDonagh, redatelj “Tri plakata” i ugledni irsko-engleski dramatičar, uopće nije nominiran za najboljeg redatelja, što je popriličan minus.

Novi članovi akademije

Tko bi još mogao biti ozbiljan izazivač za titulu najboljeg filma godine? Horor-triler “Bježi!”? Možda, no većinu zarade taj film je ostvario u Americi, a Američka akademija prijemom novih članova želi se predstaviti kao globalno relevantna a ne lokalna nagrada. Ozbiljan je izazivač film “Bubamara” u režiji poznate glumice Grete Gerwig, to je njezin prvijenac i to bi bila politički korektna odluka jer se film bavi danas nikad aktualnijim ženskim pitanjem, sazrijevanjem djevojke u provinciji i njezinim odnosom s majkom, no prije nekoliko godina ta vrsta filma bi se zadovoljila promocijom na Sundanceu, a o Oscarima ne bi ni pomišljala. Ne treba zanemariti ni gay melodramu “Skrivena ljubav”, koja ima napretek zagovornika u medijima, ali i tu je problem što redatelj Luca Guadagnino nije uspio izboriti nominaciju za najboljeg redatelja.

Naposljetku, do dodjele Oscara je više od mjesec dana (4. ožujka), do tog razdoblja marketinške agencije smislit će još niz afera kojima će pokušati deklasirati svoje konkurente, a hoće li pobijediti najbolji, to ionako nije važno. Pogotovo ne u doba kad su blockbusteri gurnuti na marginu, a dominiraju filmovi kompanija koji izazivaju sve na što je Hollywood dosad navikao.