Za koji sat bit će objavljeni pobjednici 83. venecijanskog filmskog festivala. Napetost je golema — posebno otkako je kasni dodatak glavnoj konkurenciji, dugometražni dokumentarac NAZA, dobio gotovo 25-minutne ovacije, najduže zabilježene u povijesti Mostre.
Film je djelo izraelskih redatelja i novinara Yuvala Abrahama i Rachel Szor. Oni su dvoje od četvero autora filma „No Other Land” (Jedina zemlja) koji je 2025. godine osvojio Oscara za dugometražni dokumentarni film i još niz nagrada.
Prema službenom sinopsisu, „NAZA” detaljno prikazuje „sustave koji stoje iza izraelskog proračunatog masovnog ubijanja palestinskih civila u Gazi”. Izraz NAZA je vojni akronim kojim se izraelska obavještajna služba koristi kako bi označila očekivani broj civilnih žrtava u zračnom napadu.
Sniman je u tajnosti, tri godine, a u njemu govori 24 izraelska vojna insajdera, među njima pripadnici obavještajnih službi i vojnici. Njihova svjedočenja su u izravnom sukobu sa službenom verzijom događaja.
Naknadno je uvršten u natjecateljski program Festivala, jer su ga redatelji dovršavali u trenutku kada je objavljen program Mostre. Jedan je od glavnih favorita za Zlatnog lava iako je konkurencija jaka — kao veliki favoriti spominju se korejska drama Possible Love, crna komedija Wild Horse Nine, drama DAU i japanski Look Back.
Izraelska vojska odbacuje tvrdnje iz filma, posebno tvrdnje o načinu na koji se koriste AI sustavi za određivanje meta, te problematizira anonimnost svjedoka.
No, ta politička reakcija zapravo može povećati težinu filma u očima žirija, ako ga žiri vidi prvenstveno kao snažan autorski, dokumentarni film, a ne kao politički pamflet.
Ako žele nagraditi film koji će ostati zapamćen kao najvažniji i najhrabriji film ovogodišnje Mostre, NAZA je gotovo idealan kandidat. Ako žele izbjeći da glavna nagrada izgleda kao politička deklaracija, mogu se okrenuti prema nekom od manje eksplozivnih filmova.
Hollywood Reporter je još prije početka Mostre opisao ovogodišnji program kao jedan od najpolitičnijih u povijesti festivala — Gaza, Ukrajina, ICE, autoritarizam. AP ga opisuje kao izdanje koje se mnogo više bavilo stvarnim svjetskim krizama nego bijegom od stvarnosti.
Također, NAZA je jedini dokumentarac u glavnoj konkurenciji, a upravo je dokumentarni format u ovom slučaju postao njegova snaga — gledatelj nema osjećaj da gleda „politički film koji govori o nečemu”, nego dokument koji tvrdi da ima neposredan pristup ljudima unutar sustava. The Guardian ga opisuje kao izrazito uznemirujući upravo zbog tog hladnog, gotovo tehničkog pristupa.
No već se događalo da žiri ignorira festivalski hype, pa Zlatni lav ne ode u ruke onima kojima se najduže i najglasnije pljeskalo. Ove godine vodi ga Maggie Gyllenhaal, a među članovima su tuniska redateljica Kaouther Ben Hania, hongkonški redatelj Johnnie To, afganistanska redateljica Shahrbanoo Sadat i drugi.
Kaouther Ben Hania je posebno zanimljiva. Ona je prošle godine osvojila Veliku nagradu žirija za The Voice of Hind Rajab (Glas Hind Rajab), igrano-dokumentarni film koji rekonstruira tragičnu sudbinu šestogodišnje palestinske djevojčice Hind Rajab u Gazi. Ovacije su trajale 24 minute. To znači da je u ovogodišnjem žiriju osoba koja je i sama nagrađena za izrazito političan, težak film o Gazi.
Maggie Gyllenhaal, pak, nije tip predsjednice žirija za koju bih očekivala da će tražiti „najneutralniji” film. NAZA nije samo „film o Gazi”. On ima ono što žiri može nagraditi kao filmski postupak: gotovo potpuno mračnu vizualnu atmosferu, svjedočenja ljudi iznutra i vrlo hladan, tehnički način prikazivanja nasilja.
Odluka nije daleko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....