NAJBOLJA POLITIČKA SATIRA STOLJEĆA Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu

'Kinolektira', novi program zagrebačkog kina Europa koji predstavlja odabrana svevremenska filmska ostvarenja, ovoga mjeseca predstavit će novi naslov s liste remek-djela 'sedme umjetnosti', film s jednim od najdužih naslova ikada – crnu komediju ‘Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu’. U subotu, 29. listopada s početkom u 21 sat velikim platnom kina u Varšavskoj 3 zavladat će plejada živopisnih državnih i vojnih vođa čiji će postupci potaknuti svakog gledatelja na razmišljanje o apsurdnosti rata.

Nastali pod redateljskom palicom slavnoga Stanleyja Kubricka i zahvaljujući antologijskim glumačkim izvedbama predvođenima neponovljivim Peterom Sellersom, koji tumači čak tri uloge u filmu, likovi poput generala Jacka D. Rippera, kapetana Lionela Mandrakea, predsjednika Merkina Muffleyja te doktora Strangelovea i dan-danas predstavljaju filmske antiratne simbole, sažimajući povijest 20. stoljeća u satiričnu priču o histeričnim međudržavnim odnosima i nestabilnoj 'ravnoteži straha' između svjetskih velesila.

Ova crnohumorna satira snimljena je 1964., u jeku Hladnoga rata, a prati skupinu poremećenih vojnih vrhovnika i poludjelih znanstvenika koji donose odluke o nuklearnom istrebljenju. ‘Dr. Strangelove’ nije samo jedno od nezaobilaznih ostvarenja iz povijesti filmske umjetnosti, već i film koji je istovremeno i bezvremenski, a koji bi danas teško mogao biti snimljen. Premda ideju o kraju svijeta pretvara u sofisticiranu satiričnu zabavu, film pruža dubinski ozbiljnu i snažnu kritiku apsurdnosti rata i vojne logike.

Film je nominiran za nagradu Oscar u četiri kategorije, uključujući i onu za najbolji film i najbolju mušku glavnu ulogu, a zanimljivo je da je britanski komičar Peter Sellers jedini glumac u povijesti s ovom nominacijom za ulogu u filmu u kojem tumači čak tri karaktera. Danas jedno od općeprihvaćenih filmskih remek-djela tadašnja je filmska kritika, suočena sa začudnim satiričnim tretmanom inače zastrašujuće teme, primila dvojako: New York Times opisuje film kao "uznemirujuće bolesnu šalu", dok je jedan od najslavnijih američkih filmskih kritičara, Roger Ebert, ustvrdio da je "Kubrick snimio vjerojatno najbolju političku satiru stoljeća".