USPJEH ZVIZDANA

MATANIĆ O FILMU KOJI IDE U CANNES 'To je film o ljubavi na Balkanu jer mi je mržnje dosta'

 Neja Markičević / Cropix
Ovo je prvi hrvatski dugometražni film koji će igrati u službenom programu najvažnijeg i najutjecajnijeg svjetskog filmskog festivala od daleke 1981. godine

Nakon nestvarno duge 34 godine, jedan hrvatski dugometražni film napokon će igrati u programu daleko najvažnijeg i daleko najutjecajnijeg svjetskog filmskog festivala - onog u Cannesu. Film “Zvizdan” redatelja Dalibora Matanića uvršten je u Izvjestan pogled (Un Certain Regard), službeni popratni program Canneskog festivala.

Film “Zvizdan” Dalibora Matanića triptih je s tri ljubavne priče koje se odvijaju na graničnom prostoru Like i sjeverne Dalmacije tijekom triju dekada 20. stoljeća. “Zvizdan” je nastao u produkciji tvrtke Kinorama, a glavne uloge glume splitski glumac Goran Marković te mlada zadarska glumica Tihana Lazović. U ostalim su ulogama Nives Ivanković, Mira Banjac, Stipe Radoja, Slavko Sobin te Trpimir Jurkić.

“Zvizdan” je jedan od pet istočnoeuropskih filmova koji će ove godine igrati u službenom canneskom programu. U natjecateljski se program uvrstio mađarski film “Saulov sin” Lászla Nemesa, a u isti program kao i “Zvizdan” ušla su još dva rumunjska naslova. U službenom će programu izvan konkurencije također igrati i film srpskog debitanta Pavla Vučkovića “Panama”.

Važna platforma

“Izvjestan pogled” po utjecaju je i prestižu drugi od četiriju dugometražnih programa od kojih se sastoji Canneski festival. Za razliku od Dvotjedna redatelja (Quin-zaine) i Tjedna kritike, taj je program službeni dio festivala, a filmovi se u njemu natječu za zasebnu nagradu te imaju zaseban žiri (kojim će predsjedati Isabella Rossellini). To je program koji često služi kao promotivna platforma za manje poznate kinematografije i autore, a međunarodna afirmacija rumunjskog novog vala i grčkog “wierd wavea” počela je kad su prvi filmovi prikazani u njemu.

Ulaskom “Zvizdana” u Cannes, hrvatski film razbija tako frustraciju dugu 34 godine, koliko su hrvatski dugometražni filmovi odsutni s festivala koji je - objektivno - svjetsko prvenstvo za film. Matanićev “Zvizdan” prvi je hrvatski dugometražni film u bilo kojem od canneskih programa još od 1981., kad je film Rajka Grlića “Samo jednom se ljubi” igrao u istom programu u kojem sada igra “Zvizdan”. U tom međurazdoblju hrvatski su film u Cannesu - i to jako rijetko - zastupali samo kratki filmovi. Jedan od njih bio je upravo film Dalibora Matanića “Suša” koji je 2002. igrao u programu Dvotjedan redatelja, a drugi “Ciao mama” Gorana Odvorčića 2009. igrao je u kratkometražnoj konkurenciji.

Veliki obrat

Također, u Cannesu su se pojavljivale i hrvatske manjinske koprodukcije, poput bugarskog dokumentarca “Posljednja ambulantna kola Sofije”.

Do pred nekoliko godina, hrvatska je kinematografija nažalost bila bez mjerljivih uspjeha: lokalna joj je gledanost bila slaba, a međunarodna vidljivost nikakva.

Posljednjih pet godina gledanost se popravila, domaći su hitovi učestali, ali su se hrvatski filmovi i dalje rijetko pojavljivali na najvećim festivalima. Sad se dogodio obrat.

Razlog frustracije

Premda se tijekom prošle i ove godine hrvatski film ne može pohvaliti velikim domaćim hitom, u inozemstvu je vidljiviji nego ikad od početka 80-ih. Samo u protekle dvije godine, hrvatski su filmovi igrali u Berlinu (“Obrana i zaštita”), Veneciji (“Takva su pravila”), Torontu (“Kosac”) te Locarnu (“Cure”, “Otok ljubavi”). Ipak, Cannes - objektivno najvažniji i najutjecajniji - domaćem je filmu sve do sada bio nedosežan, a to je bio razlog ne male frustracije domaće filmske zajednice.

Od hrvatskih redatelja Grlić je zadnji ušao u selekciju

Tijekom razdoblja Jugoslavije ukupno su 23 jugoslavenska dugometražna filma igrala u službenom programe Cannesa, dakle u natjecateljskom dijelu i u programu . Prvi od njih bio je “Na svojoj zemlji” Francija Štiglica, rodonačelnički film slovenske kinematografije, koji je u Cannesu igrao još 1949., na drugom izdanju festivala. Od 27 jugoslavenskih filmova u Cannesu pet je bilo hrvatskih. Prvi zagrebački redatelj kojem je to uspjelo bio je Veljko Bulajić koji je 1959. sudjelovao filmom “Vlak bez voznog reda”. 1960. Slovenac Franci Štiglic sudjelovat će u Cannesu s ratnom dramom u hrvatskoj produkciji “Deveti krug” u kojoj je debitirao Boris Dvornik. Tri su se hrvatska filma u kratkom razmaku našla u službenim programima Cannesa u periodu Praške škole. Rajko Grlić će 1978. s “Bravo maestro” igrati u natjecateljskom programu, kao i Lordan Zafranović 1979. sa “Okupacijom u 26 slika”. Godine 1981. Grlić će ponovo ući u popratni program sa “Samo jednom se ljubi”, a teško da je tada itko mogao i pomisliti da će na idući film u Cannesu naša kinematografija čekati 34 godine.

Treba - međutim - reći da hrvatska kinematografija nije jedina istočnoeuropska koju je Cannes nakon pada berlinskog zida “zaboravio”. Od pada zida Poljaci i Česi nisu imali film u natjecateljskom programu, Mađari su se u konkurenciju vratili tek 2007. s “Čovjekom iz Londona” Béle Tarra (koji je sniman na Korzici!), a srpsku kinematografiju u konkurenciji je predstavljao samo Kusturica, i to triput. U popratnim programima, međutim, istočnoeuropski su se filmovi pojavljivali češće, i to ne samo oni iz starih, etabliranih kinematografija, nego i oni iz manje zvučnih kao bugarska i slovačka. U istom programu u kojem sad igra Matanić prošle je godine igrao mađarski film “Bijeli bog” (koji upravo igra na repertoaru kod nas), a 2012. u istom je programu igrao bosansko-hercegovački film “Djeca Sarajeva” Aide Begić.

Dalibor matanić za Jutarnji o svom velikom uspjehu: Ulazak u Cannes je kao Liga prvaka u nogometu

Dalibor Matanić, nagrađivani redatelj dugometražnih filmova, lani je u okolici Knina snimio film “Zvizdan”, antiratno ostvarenje koje govori o ljubavi između mladih različitih nacionalnosti. “Zvizdan” je smješten u tri vremenska razdoblja: u 1991., 2001. i 2011. Bavi se trima ljubavnim pričama, a zanimljivo je pritom da tri različita para glume isti glumci Goran Marković i Tihana Lazović, sve u cilju da se podcrta kontinuitet nacionalne netrpeljivosti na istom prostoru. Film govori o preprekama, ranama, ali i oprostu.

Premijeru filma ‘Zvizdan’ imat ćete u svibnju u Cannesu. Koliko vas je iznenadio taj uspjeh i što mislite, zašto je baš ovaj od svih vaših filmova dospio na A filmski festival?

- Riječ je o projektu koji sam pripremao šest, sedam godina. Prije poziva u Cannes i prije nego što je film dobio neki svoj finalni miks u postprodukciji već smo imali brojne razgovore o distribuciji filma po Europi i njegovu sudjelovanju na drugim festivalima. Tako da mi je od početka bilo jasno da se ovome filmu smiješi veliki uspjeh. Film, inače, odražava moje najiskrenije osobne stavove. Naime, kao umjetniku i pojedincu, stvarno mi je dosta mržnje na ovim prostorima, doista mislim da je krajnje vrijeme za novi početak na Balkanu, ali i u svijetu. Javno mogu reći da osobno ne poštujem niti jednog Hrvata i niti jednog Srbina ako kao čovjek ne valja, ako nije dobra osoba.

‘Zvizdan’ govori o ljubavi između Hrvata i Srpkinje 1991., 2001., 2011. u kninskom kraju. Koliko mislite da je hrvatsko društvo zrelo za temu filma, temu ljubavi i oprosta?

- Film govori protiv boli, protiv nesreće i protiv mržnje, te uzdiže ljubav iznad svega. Mislim da je krajnje vrijeme da se naše društvo konačno okrene plemenitijim temama od tih mračnih i prizemnih kodova koje je proizveo rat, a ovaj film poticaj je u tome smislu. Naime, u Hrvatskoj nije samo problem to što postoji mržnja po nacionalnoj, religijskoj osnovi ili zbog nečije seksualne opredijeljenosti. Hrvati jedni druge mrze, i to po regionalnom ključu, a kako vrijeme odmiče, sve se više navikavaju da ne trpe bilo što drugo i drugačije. Eto, dobar ilustrativni primjer za to je Goran Ivanišević: čovjek jedan dan osvoji Wimbledon, a nakon tri dana nacija se prema njemu odnosi kao prema redikulu. U čitavom kontekstu posebno je alarmantno to što su i mladi ljudi navikli na nepoštivanje i mržnju. Moj film trebao bi pokazati kako nije lako izdignuti se iznad zavisti i mržnje i okrenuti se porivu ljubavi i razumijevanja, no da je riječ o jedinom ispravnom putu.

Je li točno da je vaš film ‘Fine mrtve djevojke’ bio umalo uvršten na canneski festival?

- Da, on je trebao ući u službenu konkurenciju, no to su poremetili neki lobisti koji su film pokušavali ugurati na Berlinale. Samo zbog mogućnosti odlaska u Berlin, Cannes je odustao od mog filma iz 2002. godine.

Kada će biti hrvatska premijera ‘Zvizdana’?

- Film će se prikazati na nacionalnom filmskom festivalu u Puli.

Je li ulazak ‘Zvizdana’ u Cannes ultimativni uspjeh kojem ste se nadali u karijeri ili imate nekih većih ambicija?

- To je to. Svi koji se bave filmom znaju da je ulazak u Cannes kao Liga prvaka u nogometu, tisuće i tisuće filmova bore se za ono što je meni sada pripalo.

( Ivana Mikuličin)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 17:33