Luda ljubav: Film o romansi koja je završila aukcijom stoljeća

ZAGREB - Danas i sutra - zahvaljujući zagrebačkim queerovcima, koji već godinama obogaćuju naš repertoar zanimljivim filmovima s gay motivima - u kinu Europa moći ćete pogledati dokumentarac “Luda ljubav”, kroniku 50-godišnje romanse glasovitog dizajnera Yvesa Saint-Laurenta i njegova poslovnog partnera Pierrea Bergéa.

Film u nas nije mogao stići u pogodniji trenutak: upravo je nominiran za Césara, francuskog Oscara, u kategoriji najboljeg dokumentarca, otkupljen i za američko tržište, pa će ga Zagrepčani (a i Riječani, kojima queerovci redovito podastiru svoje programe) moći vidjeti puno prije filmoljubaca u zemljama s bogatijom filmskom kulturom.

Dača u Normandiji

“Luda ljubav” imala je svjetsku premijeru krajem prošlog ljeta na festivalu u San Sebastianu i izazvala popriličnu pozornost. Kako i ne bi?! Glavni događaj koji se prezentira u filmu je “aukcija stoljeća”, rasprodaja umjetničkih djela u vlasništvu Bergéa i Saint-Laurenta, koju su u pariškom Grand Palaisu organizirali sam Bergé i londonski Christie's, a čiji je ukupni “utržak” premašio 360 milijuna eura (neki radovi čuvenih slikara poput Matissea postigli su tamo rekordnu cijenu).

Ukoliko vam to nije dovoljno, kamera će vam omogućiti da zavirite u prekrasnu Saint-Laurentovu i Bergéovu vilu Mabrouka u Maroku, njihovu ljetnu rezidenciju koju je uredio Jacques Grange, kralj francuskih interijera, ali i u Chateau Gabriel, kuću u Normandiji (Bergé je zove “dača”), gdje je Saint-Laurent najradije stvarao: Grange je i njoj dao svoj pečat, pa sve odiše duhom romana Marcela Prousta, književnika koji je najviše utjecao na legendarnog dizajnera.

Materijali iz arhiva

Dokumentarac je režirao Pierre Thoretton, fotograf i likovni umjetnik, koji je “ulaz u temu” imao zahvaljujući Bergéu: uoči aukcije on je, naime, odlučio progovoriti o svojoj vezi sa Saint-Laurentom. Dizajner je pak umro u lipnju 2008. od raka na mozgu, no od 2002. nije komunicirao s medijima. Sve što je Thorettonu preostalo bilo je satima razgovarati s Bergéom i pretraživati arhivu u kojoj je pronašao fascinantne materijale, malo poznate Saint-Laurentove intervjue te zabilješke posjeta slavnih gostiju - od Andyja Warhola do Micka Jaggera.

O Saint-Laurentu govore - uz Bergéa - samo najbliži prijatelji, poput njegovih muza i pouzdanica Betty Catroux i Loulou De La Falaise. Nije to vrsta filma s disonantnim tonovima, ali nije ni hagiografija. Bergé je dostatno otvoren da ne prešuti njihove nesuglasice i povod za ljubavni raskid koji se odigrao 1976. godine (do kraja su, međutim, ostali poslovni partneri), ali to je ipak “istina” iz samo jednog izvora.

Dakako, poprilično upućenog, a, uostalom, naslov filma je “Luda ljubav”, a ne “Saint-Laurent povjerljivo”. Dizajner i Bergé upoznali su se 1958., na večeri koju je organizirala njihova znanica.

Introvertirani genij

Odmah je bilo očito da su stvoreni jedan za drugoga, jer su tako različiti: Saint-Laurent je bio introvertni genij (već je tada - unatoč tome što je imao samo 21 godinu - smatran nasljednikom Diora, koji je umro godinu dana ranije), dok mu je ekstrovertni, poduzetni Bergé bio čista suprotnost.

Film ne spominje da je Saint-Laurent dobio otkaz u Dioru zbog nekoliko loše primljenih kolekcija na prijelazu pedesetih u šezdesete, Thoretton i Bergé sve svaljuju na Marcela Boussaca, tadašnjeg vlasnika te modne kuće. Međutim, raskid s Diorom samo je bio poticaj za uspon kompanije koju su 1962. osnovali Saint-Laurent i njegov ljubavnik.

Nepoznati mladići

Jedna Bergéova anegdota dosta je znakovita: kada je sredinom šezdesetih Saint-Laurent dizajnirao poznatu kolekciju “Mondrian”, obojica nisu ni slutili da će jednom posjedovati i neki original slikara takvog kalibra. Uskoro su si mogli štošta priuštiti, jer je posao naprosto eksplodirao.

Po Bergéu, njihovi su se odnosi zakomplicirali otkako su sredinom sedamdesetih počeli odlaziti u Marakeš. Saint-Laurent je već prije konzumirao znatne količine alkohola, no sada se prebacio i na drogu, posebno kokain. Pomagalo mu je to da se nosi sa stresom koji su stvarali okrutni rokovi modnih revija, koje se nije moglo preskakati. Jedne noći došao je u njihovu vilu pred jutro u groznom stanju, da bi zatim po njega došli nepoznati mladići, uvjeravajući ga da provod još nije završen.

Bergé ne elaborira zašto se odlučio na prodaju njihove kolekcije. Šturo kaže: “Bez njega mi ona više ništa ne znači.” Nagađamo da je to možda i stoga što je Bergé aktivan u udrugama za borbu protiv AIDS-a i treba mu novac za humanitarne ciljeve. Možda. Film ništa ne podvlači osim činjenice da je ta veza dvojice muškaraca bila zbilja posebna.