S Mirom Furlan koja je preminula u šezdeset šestoj godini života, oprostili su se u nevjerici glumac Rade Šerbedžija, književnica i ravnateljica Drame HNK Marina Vujčić, intendant riječkog HNK Marin Blažević, te redateljica Snježana Banović.

- Mira Furlan je sigurno bila jedna od najdivnijih glumica na području bivše Jugoslavije. Svojim talentom i ljepotom bila je Mira Stupica naše generacije. Voljeli su je njezini prijatelji, glumci i glumice, voljeli je režiseri, voljela je publika, voljela je filmska kamera, voljeli su je svi. A i ona je voljela svijet, ali se i plašila svijeta, bila je ranjiva, rekao je Šerbedžija.

- K'o prava heroina bila je tragetkinja i u privatnom životu, jer je bila istinoljubiva. Doživjela je nepravedno mnoge udarce od ostrašćenih nacionalista iz zemlje u kojoj je rođena i živjela. I sve izdržala. Kao Eva iz Krležinog „Vučjaka“ otišla je u Ameriku da bi se skrila od brutalnosti nesreće koja je zahvatila njezin narod. I uspjela je i tamo u Americi ostvariti se kao umjetnica.
2002. vratila se u Hrvatsku i u našem teatru Ulysses igrala fantastično Medeju Euripidovu. I, kao što se to događa u filmu, svi su bili oduševljeni što se ta velika umjetnica vratila na scenu u Hrvatskoj. Nije bilo gotovo niti jednog jedinog lošeg komentara. Kao ii kad se ovaj potres dogodio, odjedanput je ujedinio ljude, bez obzira na njihove nacionalnosti, vjere, politike stranke, odjedanput ljudi postaju ljudi. Tako je i Mira došla kao elementarna nepogoda. Svojim je velikim talentom i svojom briljantnošću opet osvojila svoju publiku koja ju je čekala da se ponovNo pojavi. Sretan sam što smo i mi, na neki način, doprinijeli tom njezinom povratku. Mira je iza toga često dolazila u Hrvatsku i u druge dijelove bivše Jugoslavije igrajući u filmovima, televizijskim serijama, kazališnim predstavama. Znam da je bila sretna jer se ponovo vratila svom jeziku. Imala je i beskrajnu sreću da je pronašla ljubav svog života u svojem Goranu Gajiću, filmskom režiseru, koji joj je bio velika podrška i najčvršća stijena za koju se držala tako plaha i nježna da bi se održala u ovom okrutnom svijetu, izjavio je Šerbedžija o svojoj preminuloj kolegici.

Književnica Marina Vujčić kaže kako ju je vijest o smrti Mire Furlan strašno rastužila i uznemirila.

- Doživjela sam tu preranu smrt kao zadnju u nizu nepravdi koje joj je sudbina namijenila. Najviše ću je pamtiti kao Medeju u predstavi Kazališta Ulysses iz 2002. godine, kad se nakon 11 godina vratila na hrvatsku kazališnu pozornicu. Uloga je bila teška, povratak je bio težak, ljeto je bilo izuzetno kišno, a ona je čvrsto stajala na toj vjetrometini kao veliki čovjek i velika glumica, noseći predstavu i cijeli ansambl svojom nevjerojatnom energijom. Valjala se po blatu brijunske tvrđave na probama pod kišom u kostimu Bjanke Adžić Usrulov, u predivnoj narančastoj haljini u kojoj se iz naizgled krhke Mire koja se s ekipom predstave druži na terasi pretvarala u moćnu glumačku heroinu pred čijim bismo talentom i snagom svaki dan iznova zamijenili. Nedostajala nam je u hrvatskom glumištu i ranije, ali strašno je teško znati da će ovo nedostajanje potrajati zauvijek, kaže Vujčić.

Marin Blažević, intendant riječkog HNK, rekao je: "S Mirom sam se posljednji puta uživo vidio dan prije njezinog povratka u Los Angeles, u prvom tjednu srpnja prošle godine, nakon što je u riječkom HNK nastupala u predstavi "Vježbanje života - drugi put", u ulozi sebe same, Mire Furlan. Sjedili smo na jednoj terasi iznad Lovrana, s pogledom na kvarnerske otoke, i dalje od Kvarnera - Mira, Neva Rošić i ja. Kovali smo planove za naše buduće zajedničke projekte u Rijeci. Razgovarali smo o "Hamletu" u kojem bi Mira glumila, naravno, Hamleta, a Neva njegovu majku Gertrudu. Razgovarali smo o "Kralju Learu" u kojem bi Neva glumila Leara, a Mira, naravno, Ludu. Razgovarali smo o Elektri u kojoj bi Mira glumila Elektru, a Neva njezinu majku Klitemnestru. Svakome tko pozna dramsko kazalište, Miru i Nevu, neće biti teško iz tih naslova i uloga sastaviti priču o Mirinom životu, njezinoj osobnosti i glumačkoj posebnosti. Mira je tada predložila Nevi i da zajedno glume u predstavi njezine, Mirine, drame - "Dok nas smrt ne razdvoji". Kad se danas sjetim tog poslijepodneva, tih razgovora, uloga i naslova - zanijemim".

Redateljica Snježana Banović s nevjericom je primila vijest o smrti Mire Furlan.

- U nevjerici i neizmjernoj tuzi opraštamo se s velikom Mirom Furlan. Hrvatsko glumište izgubilo ju je odavno, 90-ih, velikim djelom svojom krivicom i taj gubitak nikada nije pravo nadoknadilo. Tim je veća bol svih nas kojima je nedostajala svih ovih godina. Na sceni i u drugim nezaboravnim susretima kakvih je srećom bilo pregršt, zahvalna sam joj na tome zauvijek. Kad sam je valjda prvi put vidjela na sceni HNK-a, davnih 80-ih, u Parovoj predstavi “Šteta što je kurva” gdje je strastveno igrala sestru zaljubljenu u brata (Despot), e, to je za mene bila i ostala jedna od najvećih svečanosti Glume ikada. Bila je doista svećenica svoje umjetnosti u kojoj je davala svoje veliko srce do kraja. Baš kako je to još početkom 17. st. i tražio John Ford, autor te krvave drame, rekla je Banović i za kraj poručila:

- Zbogom Miro, predivna, nezaboravna i nesretna Anabello.