Kako su dečki iz Australije zaredali hitove i zaprijetili da će Beatlese svrgnuti s trona

Prošlog vikenda na američkom kanalu HBO prikazan je dokumentarac "The Bee Gees: Kako zaliječiti slomljeno srce" i izazvao euforične reakcije. Ipak je u pitanju dobro izložena priča o grupi koja je jedan od rekordera u prodaji albuma, a s njom su se mogli mjeriti jedino Beatlesi, Elvis Presley, Michael Jackson i Garth Brooks, a po visokim pozicijama na listi Billboarda tukli su ih samo Beatlesi i ženska grupa The Supremes.

Film je režirao Frank Marshall, bliski suradnik Stevena Speilberga, koproducentica Kathleen Kennedy također je iz Spielbergova tima, a njihova je ekipa prikupila impresivan materijal. Nije to bilo lako, od izvorne postave preostao je samo 74-godišnji Barry Gibb, srećom, s njegovom pokojnom braćom Robinom i Mauriceom obavljeni su iscrpni intervjui još 1999., a njihovim su se fenomenom specijalno za ovaj film bavili Noel Gallagher, Nick Jonas iz Jonas Brothersa, Eric Clapton, Justin Timberlake i Chris Martin.

Povratak u London

Tu je i obilje privatnih fotografija i kućnog videa, tako da u dva sata trajanja "The Bee Gees: How to Mend a Broken Heart" upravo pršti kako informacijama tako i emocijama.

Grupa od tri brata Gibb oformljena je 1958., rođeni su u Engleskoj, no kad su im se roditelji preselili u Australiju, tamo su izdali prvi singl. I njihov otac Hugh Gibb također se bavio glazbom, ali ne baš uspješno, pa je postao menadžer svojih sinova: prvi korak je bio da se 1967. vrate u London, u jeku britanske rock i pop invazije, tamo je tata Gibb kontaktirao menedžera Beatlesa Briana Epsteina, no on je njihove probne snimke proslijedio svom suradniku Robertu Stigwoodu, budući da je i taj bio iz Australije.

Nakon vrlo zapažene singlice "New York Mining Disaster 1941" Stigwood ih je proglasio najvećim talentima nakon Beatlesa, a nije baš ni pretjerao, jer kad su dečki kontaktirali legendarnog Otisa Reddinga, on im je poručio da mu skladaju pjesmu, bila je to "To Love Somebody", ali je nikad nije stigao otpjevati, jer je stradao u zrakoplovnom udesu. Braća Gibb uvrstila su je na svoj vrlo uspješan prvi album, zvao se vrlo jednostavno, "Bee Gees 1st", ali su je kasnije cover verzije Janis Joplin, Joea Cockera i Nine Simone još više etablirale kao jednu od najvažnijih pjesama u povijesti pop glazbe.

Tada vrlo popularna pjevačica Lulu (poslije se udala za Mauricea Gibba) objasnila je fenomen njihovog uspjeha: "Oni naprosto nisu izlazili iz studija, stalno su nešto dorađivali, eksperimentirali i okušavali različite varijante". Godine 1968. uslijedio je singl "Massachussets", u Velikoj Britaniji odmah je zasjeo na prva mjesta top lista, ali je bio golemi hit i posvuda po svijetu. Iako je njihov glavni adut bilo troglasje, svi su se slagali da Robin ima upravo božanstveni glas, što baš nije oduševljavalo Barryja i Mauricea, jer su i oni htjeli vlastite pjevačke dionice.

"Groznica subotnje večeri"

Rano su dosegli plafon, ali im je početkom sedamdesetih prijetila kriza, naprosto zbog bratske ljubomore. Tako nešto jako je dobro razumio Noel Gallagher: "Nije toliki problem kad u grupi koja nije u krvnom srodstvu dođe do trzavica, naprosto svatko ode svojim putem, ali među braćom sve je puno kompliciranije."

Kriza u Bee Geesima potrajala je sve do sredine sedamdesetih, no iz nje ih je izvukao Eric Clapton, kojemu je Robert Stigwood tada također bio producent. Oduvijek je osjećao da braći najviše odgovara rhytm & blues, ali i falsetto tako drag crnačkim grupama. Pozvao ih je u Miami, gdje je upravo snimio album "461 Ocean Boulevard", i nagovorio da rade u tamošnjem Criteria Studios. Počeli su surađivati s producentom Arifom Mardinom, specijalistom za soul glazbu, a "Jive Talking", prva pjesma nastala iz te sinergije, s disco sazvučjem, vratila ih je na top liste.

Stigwood je, međutim, imao i velike filmske planove, potpisao je ugovor za milijun dolara s (tada) televizijskim glumcem Johnom Travoltom, za te novce trebao je snimiti tri filma, no u show businessu svi su mislili da je lud kad se tako rasipa novcem. Prvi film koji su pripremali bila je "Groznica subotnje večeri", Bee Geesi su trebali snimiti dvije-tri pjesme za soundtrack, o čemu Travolta nije imao pojma, jer je dotad vježbao na glazbu Stevieja Wondera i Boza Scaggsa, no kad su se prihvatili posla, snimili su sve pjesme, i to u vrlo kratkom razdoblju.

Ključni faktor uspjeha bila je glazba Bee Geesa. Počela je disco groznica u koju su se The Bee Gees uključili na krajnje ozbiljan način, jer su unijeli melodiju u pjesme često temeljene samo na ritmu. I ne samo to, njihova "Stayin' Alive", koja se tjednima držala na vrhovima top lista, imala je tjeskoban društveni kontekst, bavila se i beskućnicima.

Dvostruki album "Saturday Night Fever" postao je tada najprodavaniji u povijesti diskografije, dobio je pet nagrada Grammy: podjario je disco groznicu, sve je bilo u znaku disca pa čak i božićni albumi, a Bee Gees su proglašeni kraljevima disco glazbe. Braća baš nisu bila oduševljena, no zarada je bila golema, a njihov puno mlađi brat Andy Gibb počeo je stvarati zapaženu karijeru, ponešto usporenu ranom ovisnošću o drogama.

Reakcije na fenomen disca bile su različite, a svakako najbizarnija je organiziranje spaljivanja albuma disco glazbe na njujorškom stadionu, 1979. godine. Trebalo je doći na stadion s nekom pločom i za manje od jednog dolara mogli ste ući na igralište, gdje je u sredini upriličeno razbijanje albuma. Nisu tu bile samo disco ploče, bilo je i puno albuma crnačkih grupa, pa su neki komentirali da je to rasistička inačica nacističke "Kristalne noći".

The Bee Gees tek su poslije shvatili kakve to po njih ima posljedice. Dok im je naredni album "Spirits Have Flown" prošao koliko toliko podnošljivo, radio stanice su ih zatim počele bojkotirati, što je predstavljalo smrt u tadašnjoj glazbenoj industriji. Chris Martin iz grupe Coldplay upoznat je s tim fenomenom: "Nakon svakog velikog uspjeha očekujte veliki udarac u leđa."

Srećom, bili su iznimno talentirani, pa ih je Barbra Streisand pozvala na suradnju na svom albumu "Guilty", na naslovnici se fotografirala s Barryjem Gibbom, a pjesma "Woman in Love" i taj album postali su dotad najuspješniji u njezinoj karijeri.

Dvadeset megahitova

Dione Warwick bila im je beskrajno zahvalna na pjesmi "Heartbreaker", koja se nalazi na većini kolekcija njezinih najvećih hitova, dok su za Dianu Ross skladali "Chain Reaction". Golemi hit bila je i pjesma "Islands in the Stream" u izvedbi Dolly Parton i Kennyja Rogersa. Celine Dion namijenili su pak pjesmu "Immortality".

Godine 1988. uvrstili su brata Andyja u stalnu postavu grupe, no on je tada već bio na umoru od posljedica odvikavanja od droge. Godine 1997. uvršteni su u Rock'n'Roll Hall of Fame, a u karijeri su skladali oko tisuću pjesama, od kojih je bar 20 osvojilo prva mjesta na top listama u Americi i Velikoj Britaniji.

Film počinje i završava snimkama Barryja Gibba, sada već proćelavog i posijedjelog, negdje u Miamiju. Bez obzira na sve bratske raspre, tvrdi da bi se odrekao svih zlatnih ploča kad bi sad Robin, Maurice i Andy mogli biti s njim.