Film "Blizu" belgijskog redatelja Lukasa Dhonta počinje scenom obične dječačke razuzdanosti: dva dječaka klatare se nekakvom pustopoljinom i očito se jako dobro zabavljaju. Uskoro shvatite da su dva pred-tinejdžera jedan drugom tako privrženi da u tome ima možda i nečeg drugog. Kao da se pred kamerom odvija homoseksualno samospoznavanje.
Relativno rano u filmu netko kaže "vas dva kao da ste par". U tom trenutku pomislite da ćete gledati film o homofobiji i vršnjačkom mobingu. No, redatelj Dhont suviše je suptilan za to. Umjesto u tom pravcu, film odvede u drugom, drukčijem, i - šokantnom.
Lukas Dhont stekao je ime kad je 2018. u Cannesu prikazao film "Girl" o pokušaju transseksualnog dječaka da postane balerina. Taj uredni, ali konceptualno prvoloptaški film je 27-godišnjeg Flamanca namah pretvorio u zvjedicu queer-filma. "Blizu" je njegov drugi i - recimo odmah - puno bolji film. U "Close" nema jakog koncepta, nema teme koja politički strši. A opet, film s finoćom analizira važno pitanje: gdje točno, te kako, proklija seksualni identitet? Od premijere u maju u Cannesu "Blizu" se pretvorio u prvu pratilju svih filmskih nagrada. Dobio je drugu nagradu u Cannesu, nominiran za EFA-u, Cesar i Oscara. Dok se Oscar čeka, druge nagrade nije dobio. Ponijeli su ih naoko "veći" filmovi. Krivo! Jer - "Blizu" je film nenametljive suptilnosti koji savršeno funkcionira kao melodrama. Finale Dhontova filma i najtvrdokornijeg bi gledatelja rastopilo kao sladoled.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....