ODLAZAK VELIKANA

JURICA PAVIČIĆ O MAXU VON SYDOWU Smrt viteza koji je igrao šah sa Smrću

Max von Sydow u filmovima 'Sedmi pečat' (gore lijevo), 'Egzorcist' (gore desno), 'Flash Gordon' (dolje lijevo) i 'Konan Barbarin' (dolje desno)
 

Scena o kojoj je riječ spada u najuži krug mitskih, općepoznatih scena iz klasične povijesti filma. U toj sceni vidimo suhog, visokog, plavokosog čovjeka uočljivo nordijskog izgleda i arijevske fizionomije. Taj čovjek nosi viteški oklop, a na prsima plašt s križem. Lik kojeg vidimo u sceni zove se Antonius Block. Na prsima mu je križ jer se upravo vratio iz križarskog rata.

Junak scene Antonius Block sjedi na oblucima uz obalu mora. Sjedi, i igra partiju šaha s jezivom spodobom u crnoj krabulji. Ta spodoba je smrt. Ako Block dobije šahovsku partiju, smrt će ga pustiti. Ali, ako izgubi - a izgubit će - smrt će ga odvesti sa sobom.

Ta scena - stoput prikazana, citirana, podmješljivo parodirana - najslavnija je scena najslavnijeg filma Ingmara Bergmana - “Sedmog pečata”. Ta scena je ujedno scena s kojom je na velika vrata u svijet filma ušao glumac Max von Sydow. Ušao je u svijet filma, da bi u njemu ostao idućih 60 godina. Ostao sve do svoje smrti u 90. godini.

Holivudski hitovi

Tijekom tih šezdeset godina, Max von Sydow je odigrao niz nezaboravnih uloga u nezaboravnim filmovima. Glumio je u Švedskoj, Europi i Hollywoodu, na švedskom, danskom i engleskom, glumio velike uloge i – vrlo često - upečatljive male uloge. Vjerojatno će ostati najviše zapamćen po čak jedanaest suradnji s Ingmarom Bergmanom, na njegovim najvažnijim filmovima iz najplodnije faze. No, Von Sydowa se ne može svesti samo na Bergmana.

Ovaj glumac markantnog lica i upečatljive stature snimio je i lijepi broj holivudskih hitova, od biblijskih spektakala do “Konana” i “Egzorcista”, te od epizode “Star Warsa” do trookog gavrana u “Game of Thrones”. Bio je i ostao globalno najslavniji švedski glumac, a njegovom ugledu nije nimalo škodilo što se rano specijalizirao za jednu, relativno sličnu vrstu uloga. Kad je holivudskom filmu ustrebao prijeki patrijarhalni autoritet - kralj, prorok, tiranin ili mudri vladar - visoki, prijeteći von Sydow bio je idealno lice za to.

Max von Sydow rođen je kao Carl Adolf von Sydow, godine 1929., u sveučilišnom gradu Lundu u južnoj Švedskoj. Rođen je u imućnoj obitelji: otac mu je bio univerzitetski profesor etnologije, a majka plemkinja. Neobično prezime Von Sydow je vukao po obiteljskoj liniji pruskih plemića.

Nadrealistička crta

Glumiti je počeo još kao student lundskog sveučilišta, da bi potom studirao na stockholmskoj akademiji, u klasi s drugom stalnom bergmanovskom glumicom - Ingrid Thulin. Na filmu je debitirao 1949., a 1951. će odigrati prvu lokalno zapaženu ulogu, onu u filmskoj verziji Strindbergove “Gospođica Julije” Alfa Sjöberga. Režisera koji će mu obilježiti ranu karijeru – Bergmana - upoznat će 1955. kad zajedno rade kazališnu predstavu u Malmöu. Bergman će ga tada pozvati da zajedno rade njegov naredni film: taj će film biti “Sedmi pečat”. Do tog filma, obojica su bili lokalno cijenjeni kreativci, no u inozemstvu nepoznati. Nakon filma o vitezu koji igra šah sa smrću to će se stubokom promijeniti.

Do 1963. Von Sydow će igrati u šest (od ukupno jedanaest) filmova koje je radio s Bergmanom. Od tih uloga, druga je najpoznatija ona oca-osvetnika u još jednoj srednjovjekovnoj paraboli, “Djevičanskom izvoru” (1960). Visok, markantan i plav, Von Sydow nije izgledao kao stvarna osoba, izgledao je kao netko tko je stigao iz mita, legende, davnine. Upravo tu pomalo nerealističku crtu Bergman je znao jako dobro iskoristiti, gradeći svoje filmove oko moćnog, a istodobno lomnog Muškarca Većeg Od Života.

Ti filmovi bili su tako utjecajni da će neizbježno Von Sydowa usmjeriti prema sličnim fah-ulogama u biblijskim spektaklima, povijesnim i fantasy-filmovima. Tako već 1965. u biblijskom spektaklu “Greatest Story Ever Told” (Najveća priča ikad ispričana) glumi - Isusa. U idućim godinama, Von Sydow glumi niz sličnih uloga likova koji isijavaju muški autoritet, a opet - ne pripadaju ovom, nego nekom drugom, legendarnom svijetu. Tako glumi Kralj Minga u “Flash Gordonu” (1980), kralja Osrica u “Konanu barbarinu” (1981), glumi u Lynchovom zlosretnom SF spektaklu “Dina” (1984). U tom su ključu i dvije njegove posljednje slavne uloge: epizoda u “Star Wars: The Force Awakens” (Ratovi zvijezda: sila se budi), te ona trookog Ravena u “GoT”.

Von Sydow je imao – ukratko - u izgledu nešto “s onog svijeta”, legendarno, velebno, mitsko, veće od života. Pametni režiseri rano su shvatili da kad glumca takvog profila uvedu u filmove realističkog ambijenta, postižu prijeteći, pomalo jezivi efekt. To je učinio William Friedkin kad je u “Egzorcistu” (1973) Von Sydowa uzeo za ulogu svećenika egzorcista Lankestera Merrina. Na drugi način, to je učinio i Woody Allen u “Hannah i njezine sestre” (1986), filmu u kojem Von Sydow glumi teškog, zakučastog i mrkog umjetnika - lik u ponečemu temeljen na “njegovom” režiseru Bergmanu.

Posljednja uloga

Do 80-ih, Von Sydow je već internacionalno prepoznatljivo glumačko lice s lijepom listom holivudskih hitova. No, ni jednog časa nije prestao glumiti u svojoj regiji. Štoviše, glumački je vezan za neke od najuspješnijih skandinavskih filmova 80-ih i 90-ih.

Dosta se sjetiti “Orlovog leta” (1982) Jana Troella, za Oscar nominiranog filma o zlosretnoj švedskoj ekspediciji na Sjeverni pol. Ili - “Pellea osvajača” Billea Augusta (1987) - prvog danskog filma koji je osvojio Zlatnu palmu i Oscar, čime počinje sve do danas relevantni uspon dotad nepoznatog danskog filma. Glumi i u “U najboljim namjerama” (1992), filmu koji će ga posljednji put spojiti s Bergmanom. Taj film nastao po Bergmanovom scenariju režirao je (opet) Danac Bille August, i s njim osvojio Zlatnu palmu. Suvišno je i reći da u njemu Von Sydow glumi - strogog oca.

Osim što je bio upečatljiva pojavnost, Von Sydow je imao i jednako upečatljiv glas. Nije stoga čudo da su režiseri često koristili samo taj glas. Dosta je sinkronizirao, među ostalim naratora u Von Trierovoj “Europi” (1991), ili duha Viga Karpatskog u “Ghostbustersima”. Ima ironije u činjenici da je glumac koji je međunarodnu karijeru počeo ulogom Isusa pod stare dane na švedski sinkronizirao – Zeusa. Doista, i po toj se listi božanskih uloga vidi da je Von Sydow ostavljao dojam da je veći od smrtnika.

Sve do kraja devetog desetljeća života, Von Sydow je nastavio biti glumački aktivan. Posljednji film - podmornički spektakl “Kursk” Danca Thomasa Vinterberga - snimio je 2018. Preminuo je u ponedjeljak u 90. godini.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. studeni 2024 17:17