Kad se godine 2008. pojavio izvorni film serijala “Kung fu panda”, taj je film već tada ostavljao dojam reprize. Pojavio se - naime - na repu mnoštvo animiranih filmova u kojima nas antropomorfni karakteri uči da trebamo “naći sebe” i “slijediti svoj san”. Tijekom godina film je nastavio u takvom self-help tonu, spajajući elemente borilačkog žanra i popabirčene azijske duhovnosti s američkom didaktičnom prostodušnošću i disneyevskim ljupkim njuškicama.
Sve to važi i za treći film serijala koji potpisuju Korejka Jennifer Yuh i Talijan Alessandro Carloni. Glavni junak Po suočava se s dušmanom koji je usisao “chi” (moć) svih njegovih hramskih sudrugova. Da bi ga pobijedio, Po u filmu mora naći sebe, proći put oprečan onom iz prvog filma. Mora opet postati panda, spavati do podne, previše jesti i lješkariti.
Dreamworksov tim zna posao: film je vizualno dojmljiv, 3D efektan, režija uzorna. Ali, film svejedno ostavlja dojam podgrijanog prošlotjednog ručka.