Za one koji ne znaju napamet knjige Suzanne Collins, tek podsjećanje na prethodni nastavak serijala “Igre gladi”: ipak je prošla godina i pol, pa možda niste posve sigurni kako je sve završilo. Ukratko, junakinja Katniss Everdeen (oskarovka Jennifer Lawrence) i njezin prijatelj Peeta Mellark ( Josh Hutcherson) jedini su uspjeli preživjeti okrutni turnir u futurističkoj totalitarističkoj državi, na čijoj bi savršenoj organizaciji i medijskim manipulacijama pozavidio čak i Adolf Hitler: narod, naime, gladuje i radi do iznemoglosti, dok elita uživa u metropoli koja se primjereno naziva Capitol. Iako na turniru može samo jedan pobijediti, Katniss radije ponudi Peeti da zajedno pojedu otrovne bobice, nego da ga ubije. Diktator (utjelovljuje ga još uvijek karizmatični Donald Sutherland) nije oduševljen, no kako događaj prenosi televizija, prisiljen je pomilovati par koji se ne plaši smrti. Katniss je, naravno, samo blefirala, ustvrdila je da je to napravila zato što voli Peetu, no njezin pravi odabranik je naočiti susjed Gale Hawthorne ( Liam Hemsworth brat je puno popularnijeg Chrisa Hemswortha, filmskog Thora).
Sa strahom u kino
Kako sam među onima neupućenima u opus američke spisateljice, otišao sam pogledati nastavak sa strahom neće li me mučiti ishitrenim dvojbama kao u serijalu “Sumrak saga”: hoće li se junakinja opredijeliti za crnog ili plavog dečka, muževnog ili pametnog, ovakvog ili onakvog. Ugodno je iznenađenje da film “Igre gladi: Plamen” tu temu koristi tek uzgredno. Peeta je u velikoj prednosti pred Galeom zato što sudjeluju u akciji, dok voljeni Gale sve to promatra preko televizije, međutim, pouka je ovog nastavka da ništa nije izvjesno. Zasigurno, Katniss ima zaštitnički instinkt prema Peeti, no tijekom radnje kao da se to pretvori u nešto drugo. A opet, kako se pokaže, ni Gale nije bez skrivenih aduta.
U “Plamenu” Katniss i Peeta prisiljeni su na turneju, još jednu od dosjetki kako bi se izrabljivanom narodu skrenula pažnja s njegova bijednog položaja, ali kako je revolucija u zraku - a junakinja je zbog svoje odlučnosti postala simbol pokreta otpora - nema druge nego da se organizira još jedan međuturnir, u kojem će sudjelovati svi pobjednici prethodnih natjecanja.
I u tome je glavna razlika između serijala “Sumrak saga” i “Igre gladi”: prvi je čisti hibrid ljubića i fantastike, koji akciju koristi kao dodatnu aromu, dok drugi zna da bez okrutnog natjecanja nema ni filma. Tek što smo se prepali da ćemo morati gledati još jedan hollywoodski blockbuster koji se bavi pobunom siromaha protiv bogataša, započinje širokoj publici puno prijemčivija radnja u kojoj je najvažnije likvidirati protivnika. Ni to, međutim, nije baš tako jednostavno, jer dok su se u prvom filmu borile nevježe, sada su to iskusni ratnici, pa je najvažnije tko će s kime sklopiti pakt, prije no što se upuste u završni obračun.
Prve “Igre gladi” režirao je neosporno talentirani Gary Ross (“Pleasantville”, “Seabiscuit”), koji je postavio koncept i vizualni imidž serijala, no nepremostiv problem bio mu je orkestrirati zaplet u kojem stariji tinejdžer dobije zadatak ubiti neku curicu. Nije to japanski kultni film “Battle Royale” u kojem je sve dozvoljeno, nego hollywoodski proizvod u kojem te ograničavaju prikazivački predikati kako se maloljetnike ne bi izlagalo prizorima žestokog nasilja. Ne bih rekao da se iz te nemoguće misije Ross zadovoljavajuće izvukao, no film je u Americi bio megahit (u ostalom dijelu svijeta nešto manje), pa sebi nije trebao bog zna što predbacivati.
Svakojaki utjecaji
Redatelj nastavka Francis Lawrence nema takvu reputaciju (malo tko tvrdi da su “Constantine”, “Ja sam legenda” i “Voda za slonove” remek-djela), ali je raspolagao puno suvislijom pričom, pa je stoga “Plamen” zanimljivije ostvarenje od prethodnika. Dok sam ga gledao, čudio sam se što nema predvidljivosti tipičnih za takvu vrstu filmova: kao da gledate dobru tv seriju, ne znate što vas očekuje na sljedećem zaokretu. Recimo, zanimljivo je to što je Katniss puno manje sigurna u sebe nego u prethodnim “Igrama gladi”, stalno je netko mora spašavati od pogibelji, a čudna je i scena u kojoj ona nije u stanju dati umjetno disanje usta na usta zamrlom Peeti, nego to mora napraviti njihov privremeni saveznik. Gay kontekst? Tko zna što li nas još očekuje u narednim nastavcima?
U “Plamenu” otkrivamo svakojake utjecaje, od hollywoodksih spektakala o drevnom Rimu do reality showa “Opstanak” i serije “Izgubljeni”. Znakovite su usporedbe i s dobrim starim serijalom “Ratovi zvijezda”: diktatorove trupe imaju iste bijele plastične uniforme kao i olujni jurišnici Georgea Lucasa, a ovaj film završava “cliffhangerom”, situacijom koja se može razriješiti tek u narednom nastavku, kao i “Imperij uzvraća udarac” u odnosu na prve “Ratove zvijezda”. Također, “Plamen” je bolji od originala, što je slučaj i u Lucasovom serijalu.
Kraj u dva dijela
Hoće li tako ostati i do kraja? Obeshrabruje što su završni dio, “Šojku rugalicu”, razlomili u dva dijela, ohrabreni dobrim poslovnim rezultatima sličnog postupka u “Sumrak sagi” i serijalu o Harryju Potteru. U potonjem je to još kako tako funkcioniralo, no zadnja dva dijela vampirske sage bila bi gotovo posve podnošljiva da su se slila u jedan film. Možda se “Igre gladi” ipak uspješnije izvuku iz tog tržišnog diktata.