Igrani program ponovno spašavaju redateljice

ZAGREB - Dok je još pred koju godinu Studentski centar na Danima hrvatskog filma bio sablasno prazan, u utorak je na večernjim projekcijama igranih filmova bio sasvim pristojno popunjen.

To je najbolji dokaz kako su najbolji EPP svakog festivala filmovi. Posljednjih nekoliko godina, naime, hrvatska studentska i kratka igrana produkcija digla se iz mrtvila, a dobri filmovi - čini se - privukli su i gledatelje u SC-ov hangar.

22 naslova

Dobar dio te pozitivne vibre oko mladog hrvatskog filma bio je vezan uz novi naraštaj (poglavito ženskih) autor(ic)a. Nakon što je publika u utorak pogledala 22 naslova igranog programa, može se reći kako su neki od režisera koje smo davno uočili potvrdili talent, a pridružili su im se i neki novi.

Među tim “novima” vrijedi spomenuti dvije redateljice. Prva od njih zove se Barbara Vekarić, a njena obiteljsko-glazbena drama “Prva dama Dubrave” svojevrsni je crowdpleaser igrane konkurencije. Film o nadobudnoj reperici s Dubrave koja mora odlučiti hoće li pričuvati astmatičnu mlađu sestru ili poći na “snimanje spota” u garaži prikazuje s finim humorom zagrebačku doseljeničku suburbiju.

Daria Blažević redateljica je koja je na studiju u Beču, a njen debitantski film “Zubi” - snimljen prije odlaska u Austriju - pokazuje da je odabrala kinematografiju koja joj je senzibilitetom bliska. “Zubi” su priča o mladoj, premorenoj i frustriranoj majci koja je opsjednuta sudbinom svoje susjede, djevojke koja je nestala bez traga. Riječ je o ledenom, elegantnom filmu o otuđenju koji podsjeća baš na austrijske autore poput Jessice Hausner ili Hanekea.

Najveće nade

Novim filmovima u utorak su se predstavile i dvije najveće nade novog hrvatskog filma, Sonja Tarokić i Hana Jušić. Tarokić je na DHF prikazala film “Ja sam svoj život posložila” koji priča o mladoj zaposlenoj ženi ( Marina Redžepović) razapetoj između stroge katoličke obitelji i mlađe, lakomislene sestre. I u filmu Hane Jušić “Mušica, krpelji i pčele” junakinje su dvije sestre koje ne mogu biti različitije. Jedna od njih zaljubljiva je, konzervativna i kućevna, druga partijaner i pijanica, a njihov sraz eskalira tijekom izleta na koji su povele uredskog kolegu.

Jedan muškarac

U kvalitativno neujednačenoj konkurenciji kojom su posve dominirale žene, vrijedi notirati i jednog muškog autora. To je Petar Orešković koji se ovdje predstavio farrellyjevskom komedijom o preljubi “Rođendan”.

S puno zanimanja dočekan je i film “Usrkršnja jaja” Slobodana Karajlovića, među ostalim i zato što je uvršten i u program njujorške Tribece. Međutim, ovaj film koji se zbiva u Jugoslaviji 70-ih i pripovijeda o ženi oficira koja kriomice iza leđa mužu slavi Uskrs, pati pomalo od pojednostavljivanja i plakatne poante.