Igor Rakonić: Nemamo Angelinu Jolie, no zato je izbor filmova krajnje atraktivan

Tko nema Dunava, dobro mu je i more. Šaljiv, ali nimalo ironičan moto kojim se vode organizatori Vukovar Film Festivala možete razumjeti tek kada dođete ovamo i shvatite povezanost ovoga grada i njegove rijeke, koji žive vlastitim, potpuno opuštenim tempom.

Pokrenut s namjerom da doprinese kulturnoj obnovi u ratu razorenog Vukovara, festival je isprva bio tek mala revija sa samo sedam filmova, a kako je sve počelo, prisjetio se glavni “krivac”, njegov osnivač i direktor Discovery filma Igor Rakonić.

- Tvrtka Discovery već se 23 godine bavi distribucijom filmova i naše filmove davali smo na sve festivale, a budući da sam rođen u Vukovaru, palo mi je na pamet da bih od tih istih filmova mogao napraviti festival i u Vukovaru. Zamislio sam ga kao festival podunavskih zemalja, budući da su kinematografije te regije jako zahvalne i gotovo svake godine na nekom od najvažnijih filmskih festivala ili na dodjeli Oscara osvoje nagrade.

I doista, filmovi koji su ovih godina prikazivani u Vukovaru, poput rumunjskog “4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana”, mađarskog “Samo vjetar”, njemačke “Barbare” ili čeških “Povratnih boca”, neka su od najboljih europskih filmskih ostvarenja prethodnih godina, a ove godine na repertoaru su i friški pobjednik Berlina, kao i novi filmovi Woodyja Allena i Stevena Soderbergha.

Bez crvenog tepiha

- Nemamo Angelinu Jolie, ali imamo najatraktivnije naslove od svih festivala u Hrvatskoj - odlučno tvrdi Rakonić, čiji festival ne poznaje pojmove kao što su crveni tepih, paparazzi ili uštogljenost.

Direktora, baš kao i cijelu festivalsku ekipu uključujući i face u žiriju poput Đele Hadžiselimovića i Mikija Manojlovića, u svako doba možete povući za rukav negdje u prolazu i nitko vam neće odbiti intervju ili izjavu.

Političari ovdje čak i na svečanom otvaranju nose, baš kao i volonteri, zelene majice s festivalskim logom, a za party su dovoljne japanke, s kojih ćete najlakše istresti dunavski pijesak, i autan, koji će vas zaštititi od komaraca na projekcijama pod vedrim nebom. Poželjno je i da se pripremite na isprobavanje slavonskih specijaliteta, jer će vas ovdje od gostoljubivosti naprosto razmaziti.

Najveća atrakcija festivala šlep je usidren na Dunavu: atmosfera u kojoj pokraj vas skakuću ribice, a turisti mašu s riječnih kruzera zaista je jedinstvena, pa nije rijetkost ni da se pokoji putnici doslovce prišlepaju.

- Prije nekoliko godina jedan manji brod uhvatio se za šlep i usidrio pokraj nas, iznijeli su na palubu plastične stolice, hranu i piće i pridružili nam se u gledanju filmova - prepričava Rakonić. Projekcija na šlepu ove godine nema, budući da ga tvrtka koja ga ustupa festivalu koristi za gradnju mosta na Dravi, no festival je proširen na nekoliko novih lokacija, među kojima su perivoj dvorca Eltz i ladanjsko imanje Principovac.

Ploveći festival

- Prve godine nismo imali blage veze o festivalima - priznaje Rakonić, pa se događalo da vjetar podere platno, a zvučnici završe u rijeci, no gledatelji im, kaže, nisu zamjerali pogreške i jedino što ih može otjerati s projekcija su ružno vrijeme i kiša.

- Vukovar nikada neće biti Cannes niti Berlin. Imamo neke ideje o kojima je možda još prerano govoriti, ali radimo na tome da festival izađe izvan okvira Hrvatske i putuje Dunavom.

- Ploveći festival?

- To ste vi rekli, ne ja - smije se Rakonić.

Dok se na Dunavu polako bliži suton, a nebo poprima zlatno-crvenu boju, počinjem sve više shvaćati moto s početka teksta.