Human Rights Film Festival: Glavna atrakcija je dokumentarni Glawoggerov spektakl ‘Slava kurvi’

ZAGREB - Na vizualnim materijalima ovogodišnjeg Human Rights Film Festivala ne bez razloga stoji - bager. Pitanje odnosa investitora i zajednice, prostorne pravde i održivog razvoja posljednjih su godina i u Hrvatskoj postale vruće teme i u nekoliko slučajeva pobudile pasivno građanstvo.

Stoga ima puno smisla što se ovogodišnji festival filmova o ljudskim pravima - koji počinje 5. prosinca u Zagrebu - posvećuje upravo temi “Zemlja”, odnosno ekološkim i ekonomskim kontroverzama agrarnog i građevnog razvoja.

I u Rijeci

Human Rights festival koji od 5. do 10. teče u Zagrebu, a s jednim danom odgode odvija se i u Rijeci, ove će godine prikazati 28 filmova, pretežno dokumentarnih, uz šest zanimljivih igranih.

Nesumnjivo najveća atrakcija programa jest dokumentarna freska “Slava kurvi” Austrijanca Michaela Glawoggera, svojevrsni “dokumentarni megaspektakl” koji se bavi prostitucijom diljem globusa.

Radikalni ekologisti

Od dokumentarnih atrakcija, festival donosi i film “Treba nam sreće”, poznatog i kontroverznog ruskog redatelja Aleksandra Sokurova koji se u filmu bavi sudbinom Kurda. Pažnju treba skrenuti i na “Black Power Mixtape”, arhivsko-kompilacijski film Šveđanina Gorana Huga Olssona koji kroz neprikazane snimke podsjeća na crnačke političke pokrete šezdesetih u SAD. Tu je i dokumentarac “Ako i jedno stablo padne” Marshalla Curryja o radikalnim američkim ekologistima, koji je nagrađen u Sundanceu i prednominiran za Oscara. Kao predigra festivalu, u srijedu se prikazuje i film Želimira Žilnika “Jedna žena-jedan vek”, fascinantni doku-portret Istranke Dragice Srzentić, partizanke koja je kao diplomat u Moskvi prenosila depeše između Tita i Staljina 1948., a potom i sama bila utamničena kao “kominformovac”.

Fini francuski queer

Igrani program HRFF-a je mali, ali dobar. Njegova svakako najintrigantnija roba je “Post mortem” Čileanca Pabla Larraina, film o patologu koji će 11. rujna ‘73. obducirati mrtvog, svrgnutog predsjednika Salvadora Allendea y Gossensa.

Riječ je o mračnom, ekspresionističkom filmu punom trupala i smrti koji podsjeća na neki Goyin “kapričo”, a tematizira nama dobro poznate teme konformizma, kukavičluka, “domobranskog” mijenjanja strana i povijanja pred pobjednikom.

Od igranih stvari, vrijedi spomenuti još i fini francuski “queer” film “Tomboy” Sabine Sciamma, kao i izraelski film “Policajac” Nadava Lapida.