Godina zaslužnih, vremešnih veterana

Film “Nitko ne želi noć” katalonske redateljice Isabel Coixet odabran je za naslov kojim počinje 65. berlinski filmski festival - jedan od tri festivala (zajedno s Venecijom i najmoćnijim Cannesom) koji bitno oblikuju tržište i odnose moći u svijetu umjetničkog filma.

Posljednjih petnaestak godina - otkad je na čelu Berlinalea Dieter Kosslick - berlinski je festival čudna smjesa orijaša i patuljka. S jedne strane, festival je ekonomski izuzetno moćan, organizira važni i utjecajni filmski Europski filmski market (EFM), a i dalje je prestižno mjesto za svjetsku premijeru filma. Za mnoge istočnoeuropske kinematografije - uključujući hrvatsku - Berlin je i jedini veliki festival na koji razmjerno često ulaze. Berlin je u Kosslickovoj eri - s druge strane - često bio izložen kritikama zbog lošeg glavnog programa, berlinsku konkurenciju često se kritizira kao napabirčenu odasvuda, Kosslicka se kritizira što filmove prečesto bira samo zbog zvijezda na crvenom tepihu, te što je izgubio programsku bitku s moćnijim i utjecajnijim Cannesom.

Bez metalne ograde

Unatoč tim kritikama, Berlin je prava filmska gozba i možda najfilmofilskiji veliki festival. Uz nerijetko tanahni glavni program Berlin ima niz pobočnih programa koji često igraju rubne bizarnosti kakve ne možete gledati svaki dan. Osim toga, Berlin je jedan od rijetkih A festivala gdje filmski profesionalci filmove gledaju zajedno s publikom i žive s gradom, a nisu iza metalne ograde za privilegirane nositelje akreditacije.

Ovogodišnji, 65. Berlinale na papiru zvuči dobro. Premda skraćeni rokovi sezone nagrada Berlinu više ne omogućuju da bude predoskarovski izlog, festival ima solidnu porciju anglosaksonskog mainstreama, puno zvučnih redateljskih imena, te niz novih filmova autora mlađe i srednje generacije koji obećavaju. Glavna karakteristika ovogodišnjeg festivala je obilje filmova zaslužnih, katkad vremešnih veterana. Tako su u obiju programa svoje mjesto našli Werner Herzog i Wim Wenders, Terrence Malick i Ermanno Olmi. Uz njih, tu su i Hal Hartley, Čileanac Pablo Larrain, Nijemac Andreas Dresen, te pobjednik Sarajeva i ZFF-a, Rumunj Radu Jude.

Samo tri njemačka filma

S novim filmom predstavit će se i austrijski dokumentaristički genij Nikolaus Geyrhalter, provokativna satirička skupina Yes Men, kao i osuđeni i pritvoreni iranski filmaš Jafar Panahi.

Glavni natjecateljski program ove sezone ima 20 naslova, i - za divno čudo - ove godine nije nimalo kolonijalan. Među 20 filmova samo su tri domaća, samo dva američka, dva britanska te samo jedan francuski. U glavnom programu igra po jedan film iz Gvatemale, Vijetnama i Albanije, a zanimljivo je da Čile u konkurenciji ima dva filma dvojice autora raznih generacija: mladog i provokativnog političkog filmaša Larraina te dokumentarističkog doajena Patrizija Guzmana.

Bosanski filmaš

Berlinale je oduvijek bio festival koji je služio kao odškrinuta vrata istočnoj Europi, a ove godine ta su se vrata raširila širom.

U glavnom programu film imaju dvije balkanske zemlje (Rumunjska i Albanija), Poljska (“Tijelo” Malgorzate Szumowske), te Rusija (“Po električnim oblacima” Alekseja Germana mlađeg). K tomu, izvan konkurencije bit će prikazan i litvanski film “Ljeto Sincaile” koji je upravo stigao s nagradom za režiju iz Sundancea. Zanimljivo je da će se u popratnom programu Panorama predstaviti i bosanski filmaš s danskom adresom Vladimir Tomić. Njemu u Berlinu igra dokumentarac “Flotel Europa” o brodu-hotelu u kopenhagenskoj luci na kojem su boravile bosanske izbjeglice.

Da program ne bi bio odviše “arty”, Berlinčani su se potrudili balansirati i doveli ponešto angloameričke srednje struje. Tako će u Berlinu europsku premijeru imati hvaljeni film o Martinu Lutheru Kingu “Selma” afroameričke režiserke Ave DuVernay, biografski film o Jamesu Deanu “Life” Nizozemca Antona Corbijna, nova verzija “Pepeljuge” u reži ji Kennetha Branagha, kao i film “Mr Holmes” u kojem ostarjelog Doyleovog detektiva glumi Ian Mc Kellen. Doda li se tomu i novi Wendersov film-triler “Sve će biti u redu” sa Jamesom Francom i Charlotte Gainsbourg - bit će filmova kji će puniti i crveni tepih.

Historijat filmske boje

Ovogodišnje berlinska retrospektiva posvećena je Technicoloru i prati historijat rane filmske boje od nijemog filma do konca 40-ih. Drugi tematski fokus Berlina su tv serije. Očito je i Berlinale uočio da tv serije “otimaju šou” filmu i postaju središnji kreativni medij audiovizualnog pripovijedanja, pa je veliki dio Talent Campusa posvećen radionicama i raspravama o igranim serijama. Berlinale k tomu prvi put ima i program na kojem će se promovirati piloti novih tv serija. Očito u tom duhu, festival je kao člana žirija - kojim predsjeda Darren Aronofsky - pozvao i tvorca “Momaka s Madisona” Matthewa Weinera.

Premda je Berlinale od velikih festivala onaj na kojem se hrvatski film zadnjih 20-ak godina najčešće pojavljivao, ove godine naša će prisutnost biti tek rubna. S obzirom da su četiri hrvatska dugometražna filma igrala u Veneciji, Torontu i Locarnu, očito je za Berlin pofalilo jače robe. Stoga Hrvatska na smotri neće imati dugometražnih naslova.

Berlinale završava dodjelom nagrada 15. veljače.