Tuga se ne može verbalizirati, nego se jedino može isplakati. Romini Knežić zamutile su se oči dok je najavljivala prilog iz Prečkog, gdje se dogodila tragedija koju neću "evocirati". Zaplakala je, a na rubu je bio i Petar Pereža, koji je krenuo da je zagrli. Voditelji ne smiju biti roboti. Javlja mi se sada pitanje jesmo li mi uopće kao civilizacija normalni kad svakodnevno ti naši voditelji "neutralnim" glasom čitaju rečenice s tisuću ili pet upravo izgubljenih života. Je li to uopće posao za živog čovjeka?
Prenijeti u rečenice sto tisuća mrtvih jest neugodan, ali ne i neljudski zadatak. Izgovarati, međutim, ispred milijun ili deset milijuna ljudi smrt djeteta ili tisuću djece jest mnogo teži zadatak. Možda bi, eto, povremeno trebalo ugasiti sve medije, pogotovo kad se u društvu dogodi kakva crna žalost, kao sad, samo da, eto, ostanemo barem neko vrijeme sami sa svojim mislima. Jedino što tragedija može donijeti a da predstavlja nadu, jest to da se na njezinoj rani ljudi zbliže ili da više misle jedni na druge, da tako kažem. Takav događaj ne može se sanirati, ali može u svima nama pokrenuti štogod dobro. Prije svega, ponovit ću, makar slutnju da bismo se trebali više voljeti.
Učiteljica koja je žrtvovala svoje tijelo da spasi male živote, jest preživjela. Trideset i jedna rana od noža, žena 62 godine. Ne znamo tko je ona, što je također lijepa reakcija svih medija. Neka se oporavi, a poslije će zacijelo izaći pred nas. Jednog dana, vjerujem, škola u Prečkom ponijet će njezino ime, a ja bih je predložio za saborsku zastupnicu na listi cijele Hrvatske.
Ne znamo ni identitet počinitelja zločina, duševno pomućenog tinejdžera, još jedna profesionalna reakcija medija. Dakako, ne znamo ni identitete djece. Jedino što znamo, zapravo, jest da smo tužni, a mnogi i prestravljeni. Ne čini se, međutim, da je društvo ikako reagiralo toksično. Nitko ne vodi zapravo hajku ni protiv koga, niti se tragedija politizira, a ne čini se i da itko pretjerano širi moralnu i svaku drugu paniku.
Moram napisati: Ljudi, nemojte širiti strah i nemojte silom vlastitih misli utjerivati pravdu. Pravde u ovome slučaju nema i ne može je biti, apsurdno je pokušati utvrditi tko je kriv i tko je odgovoran. Ništa ovakvo ne može se prevenirati i spriječiti, osim slučajno. Na žalost je tako. Još ću dodati da su psihički oboljele osobe u mnogo, mnogo manjem postotku počinitelji strašnih zločina u odnosu na one osobe koje se računaju zdravima.
Romina Knežić i Petar Pereža osvanuli su, ukratko, kao likovi predstave o onoj rekao bih boljoj Hrvatskoj, koja jest i empatična i svjesna vrijednosti zajednice, kao i, eto, zajedničkih vrijednosti.
Dnevnik, Nova TV, subota, 21. prosinca u 19 sati
Ocjena: pet zvjezdica
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....