FILM DARKA ŠUVAKA Mikrosvijet post-radničkog Zagreba u kojem je svatko svakom dužan

U vrijeme kad cijeli kontinenti i nacije žive na dug, te dug razdužuju tko zlatninom, a tko autoputovima, tema duga ušuljala se kao važna u europski film. Tom mini-trendu filmova o dugu pridružio se i jedan hrvatski - „Happy Endings“ redatelja Darka Šuvaka.

Darko Šuvak - inače snimatelj s pristojnom karijerom u SAD- u svom se filmu bavi mikrosvijetom post-radničkog Zagreba u kojem je svatko svakom dužan. Junakinja filma ( Areta Ćurković) maserka je koja živi s mužem ratnim invalidom i salonom za masažu vraća dugove kamataru ( Mate Gulin). S njom u salonu radi njena kuma ( Darija Lorenzi Flatz) koju je u dugove bacio sin narkoman. Treća prijateljica ( Anita Matić) jedina ima redovan posao u banci, ali i muža rasipnika. U turobnom svijetu tranzicijskog Zagreba - ovdje svedenog na novozagrebačka prizemlja i žmirkavo zimsko sunce - taj ženski mikrokozmos tjera od danas do sutra dok ne dođe do toga da glavna junakinja ima izgubiti stan. Ona tada odlazi s lažnim pištoljem u prijateljičinu poslovnicu i opljačka je.

No, tu problemima nije kraj. Baš kao u de Sicinom „Čudu u Milanu“, i u „Happy Endings“ sirotinja pokaže svoje pravo lice tek kad se domogne para, pa se ispostavi da dug nije samo stanje bankovnog računa - nego stanje svijesti.

Šuvakov „Happy Endings“ prikazan je u srijedu na ZFF-u nakon što je ovog ljeta u Puli iskočio kao ugodno iznenađenje festivala, no ostao na kraju podosta ispreskakan u diobi nagrada. Zaplet Šuvakovog filma svakako nije naročito originalan, a dojam je da je siže „Happy Endings“ nudio više štofa i za povremene digresije u humorističko. No, u Šuvakovu filmu ima mnogo vrlina koje nisu tako česte u domaćem filmu.

Šuvak s lakoćom prati desetak zapamtivih karaktera u kratkom 70-minutnom filmu, ima fini smisao za kasting, te uvjerljivo evocira sivi, soliterski Zagreb daleko od nacionalnog „pupka moći“ od Britanca do Vlaške.

Gleeson uobičajeno neodoljiv

Osim „Happy Endings“, glavni program ZFF-a jučer je prikazao i film koji je vjerojatno najpopulističkiji u programu: riječ je o komediji „Kalvarija“ (Calvary) irskog režisera Johna Michaela McDonagha.

McDonagh je - inače - jedan od dvojice braće dramatičara i režisera. Njegov brat Martin („U Brugesu“, „Sedam psihopata“) napravio je posljednjih godina pristojnu holivudsku karijeru, dok je stariji John Michael iskočio kao režiser 2011. krimi komedijom „Guard“ (Čuvar zakona) u kojoj Brendan Gleeson glumi poročnog, rasističkog, psovačkog, ali srčanog policajca u seoskom mjestu koje se nađe usred narko-rata. Nakon što je „Guard“ postao najveći noviji hit irskog filma, Gleeson i John Martin McDonagh ponovo su udružili talente, pri čemu Gleeson nakon policajca ovaj put glumi drugi „stup zajednice“ - lokalnog katoličkog svećenika.

Junak „Kalvarije“ je seoski župnik James kojem nepoznati čovjek u ispovjedaonici najavi da će ga točno za sedam dana ubiti. Narednih sedam dana, James obilazi župljane ne bi li shvatio kome se i zašto zamjerio, da bi se na koncu ispostavilo da junak ne nosi osobnu, nego - reklo bi se - „kolektivnu“ krivnju kao predstavnik institucije koje je skrivila i zataškavala pedofiliju. „Calvary“ je šarmantno napisan, zanimljiv i zabavan film, Gleeson je uobičajeno neodoljiv, no film nema opaki humor i ludost „Čuvara zakona“.

Jasna Nanut ugodno iznenadila

U ponedjeljak, na ZFF-u je počeo i program hrvatskih kratkih debitanata „Kockice“, a kao zanimljivost programa iskočio je film jedne osobe koju znamo s malih ekrana. TV novinarka Jasna Nanut predstavila se svojim prvim filmom kao režiser, i ugodno iznenadila.

Njen film „Šake“ je drama o homoseksualnom mladiću ( Dado Ćosić) koji povremenim izletima pokušava zaboraviti bolni prekid veze. Film je vješto režiran, vizualno pismen i prilično zreo.