ZAGREB - Filmski redatelj i bivši rock-kritičar Cameron Crowe doselio se u Seattle sredinom 80-ih.
Grunge, prvo kao underground pokret anonimnih, a potom i kao posljednji veliki prevrat u popularnoj glazbi, događao mu se pred nosom.
Lucidan ulaz
Nažalost, u fanovski postavljenom filmu o 20 godina karijere Pearl Jama, malo smo toga vidjeli o tome kako se “kalio” grunge, pa čak i o zategnutom odnosu između Nirvane kao “ikona grungea” i Pearl Jama koji su početkom 90-ih smatrali bendom koji je samo “zajahao val”.
Rečenica o grunge-bendovima iz Seattlea, čija je osobenost proizašla iz činjenice da zbog kiše mnogo slušaju ploče i sviraju u zatvorenom, lucidan je ulaz u priču o postanku grungea i Pearl Jama, ali nedovoljno razrađen.
Drugi moment, također nedovoljno obrađen, ulazak je Neila Younga među grunge-rockere. Naučio je djed Young dečke iz Pearl Jama kako se igra na duge staze, ali na telefon nije uspio dobiti Cobaina. Da ga je dobio, možda bi ga spasio, sugerira Crowe.
Čini se kako je Crowe, mada se fanovi na to zacijelo neće žaliti, najviše vremena potrošio na koncertne snimke Pearl Jama.
Žive snimke
Srećom, te su snimke, starije i novije, spektakularno montirane. Odnosi između članova sastava koji se predano borio s naglo stečenom popularnošću, monopolom Ticketmastera i neopravdano visokim cijenama ulaznica za koncerte, pogibijom fanova na danskom festivalu Roskilde druga je glavna dobit filma, no sve je to moglo biti razrađenije.
Unatoč prigovorima, teško je ne uživati u filmu “Twenty” i pobjedi Pearl Jama nad industrijom zabave kao benda koji u 90-ima nismo dovoljno cijenili, a koji smo u 21. stoljeću opravdano revalorizirali.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....