Godinu dana od završetka rata - 1946. - Pula je bila grad nad kojim se nadvijala politička neizvjesnost.
Većinski talijanski grad u većinski slavenskoj regiji, Pulu su prisvajale i Italija i Jugoslavija. Sam grad je bio politički podijeljen, a ta je podjela prožimala i društveni i sportski život. Administrativno su gradom upravljali Britanci, no svi su znali da taj interregnum neće dugo trajati.
Tog kolovoza, lokalno sportsko društvo Pietas Julia organiziralo je na plaži Vergarola plivački i vaterpolski turnir. Pietas Julia bio je sportski klub talijanske orijentacije, pa je i turnir privukao velikim dijelom lokalne Talijane. Masa se skupila na mjesnu plažu i pratila sportska natjecanja, sve dok se u rano popodne nije začula strašna eksplozija. Eksplodirale su protupomorske mine koje je nakon vađenja iz mora u obližnji šumarak odložila vojna uprava. Rezultat je bio masakr: preko 60 mrtvih, desetine sakatih, masa raskomadanih tijela kojom su se danima gostili galebovi.
Tragedija na Vergaroli trajno se usjekla u pulsku sudbinu. Dok su lokalni Slaveni mahom držali da je riječ o nemaru ili nesreći, lokalni Talijani su komuniste i Jugoslavene optuživali za terorizam. U idućih godinu-dvije, najveći dio pulskih Talijana odlučio se za egzil, a mnogi će reći da je Vergarola bila prevaga za tu odluku. Je li tragedija na Vergaroli bila državni terorizam, planirana prijetnja, ili rezultat nemara i lošeg skladištenja do danas ostaje misterij.
Velike nesreće
Taj misterij tema je jednog dokumentarnog filma koji je u nedjelju navečer prikazan na pulskom festivalu. Riječ je o TV dokumentarcu “Mine na plaži - Vergarola” koji kao autor potpisuje režiser Arsen Oremović.
“Vergarola” je jedna od šest epizoda televizijskog dokumentarnog serijala koji je Oremović proizveo za HRT, a bavi se velikim nesrećama u povijesti Hrvatske. Osim tragedije u Vergaroli, u serijalu će biti epizode o željezničkoj nesreći nagibnog vlaka u Rudinama kod Splita, o padu zrakoplova na Krku 1971., o dvije velike rudarske nesreće u Labinu, sudaru školskog busa i vlaka u Pojatnom 1989. te o požaru u riječkom rodilištu u kojem su 1975. stradale 24 bebe. Cjelokupni serijal bit će na programu HTV-a u idućoj sezoni. No, od svih šest tragedija koje serija tematizira, ona na Vergaroli svakako je najzagonetnija i bez ikakve sumnje politički najproturječnija.
U 60-minutnom dokumentarcu, Oremović kombinira igrano-rekonstrukcijske i dokumentarne scene, eksterijere današnjeg pulskog zaljeva i rijetke dokumentarne fotografije, te onodobne i suvremene svjedoke. Intervjuira cijeli niz ljudi koji su - najčešće kao djeca - bili svjedoci tragedije, kojima su poginuli bližnji ili su slučajno izmakli tragediji. Među njima ima današnjih Puljana, ali i Talijana koje je egzil odveo u Trst, Firencu, La Speziju. Među njima je čovjek koji se svaki dan kupao na Vergaroli, ali ga je tog dana župnik crkve odgovorio od toga, jer će “danas biti gužva”. Čovjek koji je čitao Alexandrea Dumasa kad je grunula eksplozija koja mu je raskomadala brata. Žena koja je biciklom otišla na dogovor s prijateljicama koje se nisu pojavile jer su na plaži ostale mrtve. Osim svjedoka, Oremović intervjuira i znanstvenike, povjesničare i kulturologe koji dočaravaju tadašnje ozračje podijeljenog grada.
Heroj tragedije
O tome koliko je grad bio podijeljen, svjedoči i sljedeća činjenica. Samo koji sat nakon strave na Vergaroli na današnjem stadionu NK Istre koji se danas zove Aldo Drosina odigrana je utakmica današnjeg NK Rijeka (tada Kvarner) i pulskog, prokomunističkog Circolo Operaio Sportivo Pula. Kvalifikacijsku utakmicu za 1. jugoslavensku ligu pratilo je 4000 gledatelja u trenutku dok gradom tutnje sirene.
No, tragedija je imala i svog heroja, a to je izvan sumnje bio vodeći pulski kirurg dr. Micheletti. U danima nakon eksplozija, Micheletti 24 sata danomice operira raskrvavljene i obogaljene pacijente, premda je tijekom smjene u kirurškoj sali doznao da su mu na plaži poginuli sinovi. Micheletti je proglašen počasnim građaninom Pule, a plaketa s njegovom fotografijom i spomenom danas stoji uz spomenik pokraj pulske katedrale.
Brojni talijanski sugovornici spominju Vergarolu kao ključni traumatski događaj u sudbini svoje zajednice. Kažu da je tada “Pula izgubila dušu” i navode tu tragediju kao prijelomnu u odluci svojih obitelji da napuste Istru. Njima Oremović konstrastira slavenske svjedoke i Talijane “rimaste” koji su nastavili graditi ranjeni grad, ali su o Vergaroli kao mjestu traume šutjeli. Traumu je iz jugoslavenske javne memorije to više izbrisala činjenica što se mjesto tragedije većim dijelom našlo u još uvijek zabranjenoj vojnoj zoni oko poluotoka Muzila.
Oremovićev dokumentarac bavi se - naravno - i najvrućim krumpirom Vergarole: je li, naime, nesreća bila čin terorizma ili posljedica nehajnog skladištenja? Na toj se točki uvelike cijepa memorija ezulske i hrvatske zajednice. Ezuli Talijani listom su uvjereni da je riječ o jugoslavenskom zločinu. Lokalne su novine već sutra izišle s gnjevnim naslovom “Assassini” (Ubojice).
Privatne istrage
Pojedini sugovornici provodili su privatne istrage i išli tako u detalje da navode moguće počinitelje - stanovitog Giuseppea Kovachicha iz Rijeke - pa i navodnog nalogodavca: OZNA-u grada Labina.
Intervjuirani su povjesničari - i talijanski i hrvatski - međutim, skeptični. Navode da za tvrdnju o namjernom terorizmu bilo koje strane ne postoje ni dokazi, ni dokumenti, a nije ih potvrdila ni britanska istraga. Povjesničari poput Darka Dukovskog ili Federica Tence Montinija upozoravaju da teoriji o namjernom jugoslavenskom terorizmu manjka političke logike.
Jugoslaviji, koja se upravo nadala povoljnom rješenju pulskog pitanja (a koje će dočekati u rujnu ‘47), u tom je trenutku najmanje trebalo da vjerojatno povoljni ishod ugrozi masovnim krvoprolićem. Povjesničari ističu da su mine izvađene iz mora bile nemarno pohranjene, nisu bile deaktivirane, ljudi su se po njima verali, čak i gradelavali u blizini. No, eksplozija se dogodila upravo na dan masovnog talijanskog sportskog događaja, što ostavlja povod za sumnje u namjerni zločin - sumnje koje se ponavljaju do danas. Vergarolski misterij ovim filmom nije, a možda i nikad neće biti razijašnjen.