"Taj teritorij stalno ključa. Imate jedno područje na koje pravo polažu dva naroda...", pripovijeda povjesničar Dario Špelić u prvoj epizodi novog dokumentarnog serijala N1, kontekstualizirajući izraelsko-palestinski sukob na području Zapadne obale, kamo su se u studenom 2025. godine novinari ove televizije uputili kako bi "pokušali, prije svega, pokazati kako izgleda život ljudi koji u tom sukobu žive desetljećima".
"Zapadna obala: život iza zida", četverodijelni serijal na kojem su radili reporter i urednik N1 Hrvoje Krešić, izvršna urednica Nera Valentić te njegova autorica i producentica Vanja Kranic, donosi razgovore s konfliktom pogođenim ljudima, kao i, u Zagrebu snimljene, interpretacije gore navedenog urednika kultne emisije HRT-a Povijest četvrtkom, kao i povjesničara Ive Goldsteina i rabina Kotela Da-Dona.
Uoči prikazivanja prve epizode, razgovarali smo s Valentić, Krešićem te Kranic, koji su za Jutarnji list govorili o izazovima s kojima se na spornom području susreću Izraelci i Palestinci, a podijelili su i svoje viđenje prepreka koje stoje na putu postizanju mirnog suživota sukobljenih strana. Otkrili su kako je iskustvo iz prve ruke izmijenilo njihovu dotadašnju sliku sukoba te koji su prizori ostali s njima i nakon završetka snimanja.
Kakvu ste sliku izraelsko-palestinskog sukoba imali prije snimanja ovog dokumentarca i koliko su je i na koji način izmijenila iskustva iz prve ruke?
Vanja Kranic: Sada sam samo još uvjerenija da je ovaj sukob težak za ljude koji žive na tom prostoru. Možda jedino puno bolje razumijem kako se pojedinačne odluke, koje s godinama postaju sve radikalnije, prelamaju na ljude i oblikuju potpuno obične situacije. Jedno je pokušati zamisliti, a drugo je ući u detalje i čuti sve te priče iz prve ruke.
Hrvoje Krešić: Imao sam već ranije prilike upoznati se s ovim dijelom svijeta, 2009. godine sam novinarski pratio događaje u Izraelu i na Zapadnoj obali, čak sam uspio ući s kolegom Jerkom Bakotinom i u pojas Gaze. No svejedno sam bio zaprepašten promjenama koje sam ovaj put doživio, prije svega u smislu količine represije i ograničavanja kretanja - reći ću čak i pokušaja življenja koliko-toliko normalnim životom - što ga doživljavaju Palestinci na Zapadnoj obali. Što se same slike ili predodžbe o sukobu tiče, on je vjerojatno bio kao i kod većine drugih ljudi koji izraelsko-palestinski sukob prate izdaleka zapravo poprilično površan, koliko god ga čovjek pokušavao razumjeti ili se o njemu informirati. Znate da traje sada već cijelu vječnost, znate da je nevjerojatno grub i okrutan i nepredvidiv, znate da su šanse za nekakve pozitivne pomake vrlo male. No svejedno želite vjerovati da su neki pozitivni pomaci mogući, koliko god vas se stvarnost gotovo na dnevnoj razini trudila uvjeriti da je to nemoguće.
U svrhu razumijevanja povijesnog konteksta života na Zapadnoj obali razgovarali ste s povjesničarima Ivom Goldsteinom i Dariom Špelićem te rabinom Kotelom Da-Donom. Što su Vam ti razgovori razjasnili? U kojoj su mjeri njihove interpretacije bile komplementarne, a u kojoj međusobno isključive?
Hrvoje Krešić: Htjeli smo dobiti što potpuniju sliku o povijesti tog sukoba, a obzirom na njegovu kompleksnost i dugotrajnost najmanje što smo mogli napraviti je imati bar nekoliko perspektiva. O kolegi Dariju Špeliću zaista ne moram trošiti riječi, kroz svoju Povijest četvrtkom je valjda obradio apsolutno svaki aspekt ove priče pa smo znali da nam može samo pomoći u snalaženju kroz sve meandre svih rezolucija, deklaracija, intifada i mirovnih sporazuma. Vrlo je slična stvar i s g. Goldsteinom, koji ima i osobnu, obiteljsku povezanost sa Izraelom i poviješću Bliskog istoka no svejedno je dao vrlo objektivan vlastiti pogled na povijesne događaje, odluke povijesnih aktera koje su možda mogle biti drugačije - možda bolje, možda lošije. A s Kotelom Da-Donom smo mogli dobiti uvid u motivaciju - s kojom se netko može složiti ili ne - koja tjera naseljenike, takozvane “settlere" - da dolaze na Zapadnu obalu (oni će reći Judeju i Samariju) i ne odustaju od vlastitog prisustva na tom terenu, pod svaku cijenu. Ne znam jesam li u pravu, ali ako me pitate o kompatibilnosti - ukoliko će našim gledateljima stvari zbog toga biti jasnije, onda su naši sugovornici bili međusobno itekako kompatibilni.
Što, prema Vašem mišljenju, najviše stoji na putu postizanja mirnog suživota Izraelaca i Palestinaca?
Vanja Kranic: Ako pojednostavimo do kraja — rekla bih da je riječ o dubokom nepovjerenju koje se gradi godinama kroz političke odluke i njihove posljedice. Kad pogledate arhivski materijal i usporedite ga s današnjim, političke poruke gotovo su iste i vrte se oko istih argumenata. Situacija na terenu se mijenja, a kroz cikluse nasilja i svakodnevna iskustva to se nepovjerenje dodatno produbljuje — i upravo ono otežava bilo kakav politički pomak.
Koji su najveći izazovi s kojima se suočavaju Izraelci na Zapadnoj obali, a s kojima Palestinci?
Vanja Kranic: Sugovornici u našem dokumentarcu o tome jasno govore: Palestinci žive uz kontrolne točke, vojnu prisutnost, racije, ograničenja kretanja i okupaciju. Tu su i pitanja oduzimanja zemlje, širenja izraelskih naselja te nasilja dijela izraelskih doseljenika, koje — kako ističe jedan od naših sugovornika u dokumentarcu — doseže povijesnu razinu.
Izraelski sugovornici pak polaze od iskustva progona i sigurnost stavljaju u središte svega. Govore o strahu od napada te upravo tim osjećajem ugroženosti opravdavaju način na koji drže kontrolu nad terenom. Nasilje doseljenika i širenje naselja često umanjuju i relativiziraju te odbacuju optužbe da iza svega stoje organizirani planovi i prešutno odobravanje države.
Posjetili ste naselja izraelskih doseljenika na Zapadnu obalu. Kako oni argumentiraju svoje pravo na život na tom području?
Nera Valentić: Posjetili smo beduinsko selo Umm al-Kheir u blizini Hebrona, gdje nam je lokalni starješina Eid Hathaleen opisao kako izgleda svakodnevni život Palestinaca u južnim hebronskim brdima. Prema njegovim riječima, zajednica već dugo trpi pritiske izraelskih vlasti i nasilje dijela doseljenika. Od rušenja objekata i proglašavanja vojnih zona do upada na privatnu zemlju i napada na imovinu.
Svi ti izraelski doseljenici svoje prisustvo na Zapadnoj obali uglavnom opravdavaju povijesnim i sigurnosnim razlozima, tvrdeći da imaju pravo živjeti na tom području te da je izraelska prisutnost ondje važna za sigurnost države. No palestinska strana, s kojom smo razgovarali na terenu, smatra da se upravo pod tim opravdanjima provodi sustavan pritisak na lokalno stanovništvo kako bi ga se potaknulo na odlazak. Uostalom nedugo nakon našeg razgovora u selo je stigla izraelska vojska, u pratnji jednog doseljenika, te je područje proglašeno zatvorenom vojnom zonom. Beduinima, ali i nama samima, rečeno je da prostor moramo odmah napustiti. Beduini tvrde da se takve mjere često koriste kako bi se spriječilo novinare, aktiviste i međunarodne promatrače da svjedoče onome što se događa na terenu.
Koji su vas prizori ili svjedočanstva najviše potresli ili naveli na razmišljanje?
Hrvoje Krešić: Zidovi, kamere, betonski blokovi, bodljikave žice. Gušenje života, gušenje kretanja, gušenje komunikacije, gušenje ljudskog rada, gušenje djetinjstva i odrastanja u bilo kakvom okviru koji bi bio iole normalan. Okrutnost, činjenica da su ljudi potpuno dehumanizirani, potpuno lišeni ljudskosti što svaku daljnju okrutnost čini još lakšom.
Nera Valentić: Kao novinari na terenu ne možete si dopustiti da vas emocije potpuno preplave jer tada ne biste mogli profesionalno raditi svoj posao. Nažalost, ovaj posao podrazumijeva susrete s teškim i potresnim prizorima, posebno kada izvještavate iz ratnih i kriznih područja. Ono što ostaje jest ljudska razina, prenijeti najbolje moguće svjedočanstva ljudi koji žive u stalnom strahu, osjećaj neizvjesnosti i činjenica da su takve okolnosti za njih postale svakodnevica. Naš je posao i od najtežih i najkompleksnijih priča napraviti sadržaj koji će gledateljima biti jasan i donijeti informacije koje u našem medijskom prostoru nerijetko izostaju. Kolegica Vanja Kranic je napravila fantastičan posao uređujući dokumentarni serijal, jer je uspjela zadržati povijesno politički kontekst ovog kompleksnog pitanja, ali i prenijeti emociju obje strane.
No prizor koji će mi zauvijek ostati u sjećanju upravo se dogodio u ovom beduinskom selu. Kolega Krešić snimao je video izraelskog vojnog oklopnog vozila koji dolazi prema beduinskom naselju iz daljine. Vozilo je bilo još relativno daleko na horizontu tako da su u prvom planu bila dva muškarca kako sjede i piju čaj. Dok se oklopno vozilo približavalo, isto ono iz kojeg su kasnije izašli vojnici i rekli nam da moramo otići, mali je dječak, ne stariji od 3 godine, dotrčao k svome ocu zagrlio ga i okrenuo se prema nama dižući dva prsta u zrak. Znak mira. Djeca se rađaju bez tereta povijesti. Na svima je nama da razmislimo kakav ćemo im svijet ostaviti. Nade ima, pitanje je ima li volje.
Prva epizoda dokumentarnog serijala na programu je N1 u 21 sat.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....