DRUŠTVO IZ ISTOČNE EUROPE POKORILO BERLIN Zlatni medvjed ide u Rumunjsku, a Srebrni medvjed u Poljsku

Film „Ne diraj me“ (Touch Me Not) rumunjske redateljice Adine Pinitilie dobitnik je Zlatnog medvjeda na filmskom festivalu u Berlinu koji je završio u subotu navečer. Isti film je također osvojio i nagradu kritike žirija FIPRESCI.

Srebrenog medvjeda i veliku nagradu žirija osvojila je također redateljica, također iz Istočne Europe: Poljakinja Malgorzata Szumowska za film „Gubica“ koji je prikazan posljednjeg dana festivala, no kojeg se odmah nakon projekcije spominjalo kao mogućeg pobjednika.

Paragvajski film „Nasljednice“ Marcela Martinessija dobio je dvije nagrade službenog žirija: nagradu „Alfred Bauer“ za specijalni umjetnički doprinos, te nagradu za najbolju žensku ulogu glumica Ane Brun. Nagradu za najbolju mušku ulogu ponio je Francuz Anthony Bajon za ulogu u filmu „Molitva“ Cedrica Kahna.

Jedan od očekivanih favorita za nagrade- Wes Anderson- za svoj je animirani film snimljen stop-animacijom „Otok pasa“ osvojio nagradu za režiju. Nagradu za scenarij ponijeli su Meksikanci Alonso Ruizpalacios i Manuel Alcala za film „Muzej“, priču o pljački arheološkog muzeja Maja koja se dogodila 70-ih godina. Nagradu za scenografiju i kostim dobio je ruski film „Dovlatov“ Alekseja Germana mlađeg.

Pobjednički film „Touch Me Not“ debitantski je film 38-godišnje Pintilie, inače video umjetnice i dokumentaristice. „Ne diraj me“ je hibrid igranog i dokumentarnog filma u kojem pratimo junakinju (Laura Benson), srednjovječnu ženu koja ima seksualni problem, jer ne trpi fizički kontakt s drugom osobom. Pod patronatom redateljice (koju glumi sama Pintilie), ona započinje niz terapijskih seansi i intervjua koji nas vode kroz svijet taktilnosti.

Šokantni aspekt filma su brojni naturščici, među ostalim transvestit, čovjek s mišićnom atrofijom i čovjek kojem ne raste kosa. Svi oni pred kamerom sudjeluju u terapijskim seansama. Riječ je- ukratko- o atipičnom pobjedničkom filmu na velikom festivalu- filmu praktički bez naracije koji kudikamo više počiva na poetici video-arta i galerijskog videa nego igranog filma.