Dominacija streaming platformi na Zlatnom globusu: Netflix je ove godine izborio 42 nominacije

Ispada da je sve što vrijedi na filmu i televiziji emitirano uglavnom na streaming platformama. To je poruka ovogodišnjih nominacija za Zlatni globus koji dodjeljuje Holivudska udruga stranih novinara specijaliziranih za show business: samih novinara nema puno, manje od 100, ali je nagrada popularna i vrlo često najavljuje što će se dogoditi na nominacijama za Oscara: njih, međutim, dodjeljuje Američka akademija filmskih umjetnosti i znanosti koja broji preko 7 tisuća članova, pa nije čudo što se njihovi rezultati često ne poklapaju, štoviše, znaju se i radikalno razlikovati.

Netflix je ove godine izborio čak 42 nominacije, kako za svoje filmske tako i televizijske proizvode, te glumce koji su u njima igrali. Kad se tome pribroji 10 nominacija za Amazon, 9 nominacija za Hulu i po tri nominacije za Disney+ i HBO Max koji su tek počeli s radom, nimalo čudno što se raspreda o potpunoj dominaciji Streaminga. Pojedinačno, najviše nominacija – po 6 – izborili su „Mank“ i četvrta sezona „Krune“. U oba slučaja ne baš zasluženo, „Mank“ Davida Finchera, film o koscenaristu „Građanina Kanea“ Hermanu J. Mankiewiczu, imao je dosta zagovornika, ali je brzo nestao s Netfixove top liste, što znači da nije izazvao preveliko zanimanje njegovih korisnika. Četvrta sezona „Krune“ dosad je najslabija, odlikuje se, istina, uzbudljivim događanjima, ali da nije izvrsne Gillian Anderson u ulozi Margaret Thatcher i mlade Emme Corrin kao buduće princeze Diane, teško da bi serija ostvarila takvu gledanost. Sa pet nominacija itekako je zadovoljan film „Suđenje čikaškoj sedmorici“ u režiji poznatog scenarista Aarona Sorkina, njega je u početku trebao producirati holivudski „major“ Paramount, no kad su shvatili situaciju u kinima, bez grižnje savjesti su ga prepustili Netflixu. I to je ne baš popularan, ali zato vrlo prestižan film, za koji pogotovo novinari imaju razumijevanja. Humoristička serija „Schitt's Creek“ – također ima pet nominacija - već se namirila na prošlogodišnjim nagradama Emmy i teško će ovdje ponoviti taj podvig, osim toga, Zlatni globusi preferiraju nove serije a takvih ima u izobilju u toj kategoriji (ponajprije „Velika“, „Stjuardesa“, pa čak i „Emily u Parizu“).

Sacha Baron Cohen nominiran je za film „Borat 2“, ne samo kao producent nego i kao glavni glumac, a još jednu glumačku nominaciju dobio je za sporednu ulogu u „Suđenju čikaškoj sedmorici“. Budući da je i Maria Bakalova nominirana za sporednu ulogu u „Boratu 2“, ekipa tog filma je i prezadovoljna. Dvije nominacije dobila je i Anya Taylor-Joy, jednu potpuno zasluženo, za glavnu ulogu u mini-seriji „Damin gambit“, no nominacija za „Emmu“ po Jane Austin prije je izraz nedoumice što staviti u tu kategoriju negoli uvažavanja.
Glavna revolucija odigrala se u kategoriji najboljeg redatelja. Još 2018. prezenterica Natalie Portman podsmješljivo je najavila „A sada da čujemo koji su muškarci nominirani“, no o tome ove godine nije bilo govora. Od pet nominacija čak tri su dobile žene, najzaslužnije Chloe Zhao za sjajan film „Zemlja nomada“, prva Azijatkinja koja se nametnula u toj kategoriji, čija glavna glumica Frances McDormand pretendira ne samo na Zlatni globus nego i na Oscara. Emmerald Fennel nominirana je za režiju filma „Djevojka koja obećava“ sa Carie Mulligan u glavnoj ulozi, a glumica Regina King za svoj hvaljeni redateljski prvijenac „Jedna noć u Miamiju“, čiji su protagonisti Cassius Clay, Malcom X, Jim Brown i Sam Cooke: potonjeg tumači Leslie Odom jr., po mnogima veliki favorit i za Oscara za sporednu ulogu, kao i pjesma „Speak Now“, u kojoj je on koautor. U kategoriji najboljeg glavnog glumca teško će se netko moći suprotstaviti pokojnom Chadwicku Bosemanu i njegovoj ulozi u „Crnoj stražnjici Ma Rainey“, iako je konkurencija vrlo jaka: tu su Riz Ahmed („Zvuk metala“), Gary Oldman („Mank“), Anthony Hopkins („Otac“) i poznati francusko-alžirski glumac Tahar Rahim („Mauritanac“). Ima i paradoksa. Mala Helena Zengel nominirana je za najbolju žensku sporednu ulogu u filmu Paula Greengrassa „Vijesti iz svijeta“, John Newton Howard za najbolju filmsku glazbu, a Tom Hanks, bez kojeg tog filma ne bi ni bilo, nije ni spomenut.

Propusta ima još bezbroj: serija „Ratched“ Netflixovog miljenika Ryana Murphyja dobila je tri nominacije usprkos loših kritika, a njegova „Maturalna zabava“ probila se među najbolje komedije/mjuzikle. Zlonamjerno je što je serija „Mogla bih te uništiti“ fenomenalne Michaele Coel potpuno ignorirana, a njoj samoj uskraćena je glumačka nominacija. Delroy Lindo bio je izvrstan u Netflixovom filmu „Pet krvavih“ u režiji Spikea Leeja, no valjda su smatrali da su već ionako izdvojili previše tamnoputih glumaca. Slučaj serije „Bridgerton“ zaslužuje pomniju analizu. Je li problem u tome što je osvojila prevelik broj gledatelja (već dugo je prva na Netflixovoj top listi) ili je suviše kičasta? I jedno i drugo važni su aduti kad se bira tko će dobiti nominaciju za Zlatni globus, no „Bridgerton“ je u oba pogleda bio previše uspješan, imao je čak i glumce koji su mogli dobiti poneku nominaciju. Tim gore po glasače Holivudske udruge stranih novinara u show businessu.