Već se ustalila teza da nakon “Neba nad Berlinom” (1987.) Wim Wenders nema nijedan vrijedan igrani film, sve što valja to su mu dokumentarci. Teško je sporiti se s time, “Buena Vista Social Club” postigao je svjetski uspjeh, nominiran je za Oscara, kao i sljedeći redateljevi dokumentarci “Pina” i “Sol zemlje”, a čak je i film o Papi Frani “Čovjek od riječi”, unatoč mlakom prijemu te godine u Cannesu, u američkim kinima zaradio gotovo skoro dva milijuna dolara bruto.
Već se ustalila teza da nakon “Neba nad Berlinom” (1987.) Wim Wenders nema nijedan vrijedan igrani film, sve što valja to su mu dokumentarci. Teško je sporiti se s time, “Buena Vista Social Club” postigao je svjetski uspjeh, nominiran je za Oscara, kao i sljedeći redateljevi dokumentarci “Pina” i “Sol zemlje”, a čak je i film o Papi Frani “Čovjek od riječi”, unatoč mlakom prijemu te godine u Cannesu, u američkim kinima zaradio gotovo skoro dva milijuna dolara bruto.
Wendersovi igrani filmovi od početka devedesetih kao da nemaju veze s redateljem koji je nekoć potpisao “Alisu u gradovima”, “U tijeku vremena”, “Američkog prijatelja” i “Paris, Texas”. “Nasilju je kraj” i “Hotel od milijuna dolara” doimali su se kao kopije loših izdanja ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....