BEZ REVIJE OSKAROVACA

Distributeri: Crno-bijeli nijemi film? Pa to nitko neće gledati

Ove godine na našem je kino-repertoaru izostala tradicionalna revija koja je tijekom veljače i ožujka privlačila gledatelje diljem Hrvatske. Na njoj ste mogli vidjeti filmove nominirane za Oscara, najprestižniju svjetsku filmsku nagradu, a iščekivanje dodjele pozlaćenog kipića samo je pojačavalo zanimanje publike. Zašto su nam je sada uskratili? Zato što na njoj nemaju što prikazati!

Ponajprije, kad je objavljeno kojih je devet filmova izborilo nominacije, među strasnim kinoljupcima zavladalo je malodušje. Dva filma koja su skupila najviše nominacija možda nikad neće stići u hrvatska kina. Najavljivan još krajem prošle godine, “Hugo” Martina Scorsesea (11 nominacija) ubrzo zatim je skinut s kino-repertoara, jer je kompanija Paramount bila razočarana rezultatima blockbustera skupog 150 milijuna dolara: hollywoodski “major” samo je distributer za većinu svjetskih teritorija, a producent je zapravo kompanija GK Films, koja je lani imala vrlo lošu sezonu. Najprije crtić “Rango” (možda se uskoro zakiti Oscarom za najbolji animirani film) nije zaradio onoliko koliko se priželjkivalo, zatim su “Portorikanske noći: dnevnik pijanca”, projekt mezimca Johnnyja Deppa, pretrpjele debakl, “Hugo” će pak teško doseći bruto zaradu od 100 milijuna dolara u čitavom svijetu, a bolje ne prolazi ni redateljski prvijenac Angeline Jolie “U zemlji krvi i meda”, koji na izvjestan odjek može računati samo u zemljama bivše Jugoslavije.

Pogrešna procjena

S “Umjetnikom” Michela Hazanaviciusa (10 nominacija), gotovo sigurnim dobitnikom glavnog Oscara, drukčiji je slučaj. Nitko se od naših distributera nije za njega previše trgao prošle jeseni na American Film Marketu, jer su smatrali da je kupovina crno-bijelog francuskog filma u kojem se prva replika izgovori tek u završnici uludo bačen novac. Očito, pogrešna procjena! “Umjetnik” zasigurno ne bi u hrvatskim kinima skupio 100 tisuća gledatelja, ali da se počeo prikazivati iza Nove godine, polovica tog iznosa - koliko je prošle godine skupio dobitnik Oscara “Kraljev govor” - ne bi bila “nemoguća misija”. Dok je “Hugo” puno rizičnija investicija (film traje 126 minuta i na osjetljivoj je granici filma za djecu i filma za odrasle), “Umjetnik” je pravi “crowd pleaser”, tim atraktivniji zbog svoje posebnosti. Posveta razdoblju nijemog filma izvedena je tako da u njoj može uživati i manje zahtjevna publika.

“Umjetnik” je vrlo dobar film, s možda previše očitim posudbama iz hollywoodskih klasika, no “Hugo” je vrhunsko ostvarenje: i ono se na izvjestan način bavi razdobljem nijemog filma, budući da mu je jedan od protagonista legendarni Georges Melies (igra ga Ben Kingsley ), koji je nakon kraha svog filmskog studija prisiljen prodavati igračke na pariškom željezničkom kolodvoru. Radnja se, međutim, odigrava 30-ih godina, a naslovni junak je dječak koji nakon očeve smrti (kratka pojava Judea Lawa) pokušava razriješiti tajnu pokojnikove zaostavštine. Prekrasno napravljen, s obiljem rafiniranih detalja, u 3-D tehnici koja izbjegava kičaste efekte na kakve smo navikli u blockbusterima, izostanak “Huga” s kino-repertoara otvara za nas veliku prazninu kada je u pitanju novija hollywoodska produkcija. Budući da su ga i Slovenci skinuli s repertoara, ne preostaje vam drugo nego da potegnete do Austrije, gdje ga možete vidjeti i u originalnoj engleskoj verziji.

Za filmske sladokusce

Što još nismo gledali? “Nasljednici” Alexandrea Paynea (svojedobno nas je osvojio “Stranputicom”, u kojoj je važnu ulogu igrao pinot noir) odličan su film, u njemu se George Clooney nada Oscaru za najbolju mušku ulogu, a i redatelj bi mogao biti nagrađen za scenarij. Na rasporedu naših kina je tek 23. veljače, točno uoči dodjele Oscara, što nije osobito sretan termin. Poput “Stranputice”, ni “Nasljednici” nisu film za široku publiku, prije za sladokusce, pa bi im pomoglo da se prikazuju tjednima dok je oskarovska euforija u zamahu.

Nema šanse

Još je bizarniji slučaj filma “Jako glasno i nevjerojatno blizu”, koji se ugurao među devet nominiranih - po sudu mnogih - nezasluženo izguravši trilere “Dečko dama kralj špijun” Tomasa Alfredsona i “Muškarci koji mrze žene” Davida Finchera. Taj se počinje prikazivati tek 12. travnja, kada će protagonisti ovogodišnje borbe za Oscara već biti pomalo zaboravljeni. Vjerojatno je odgođen, jer je upravo prikazan u službenom programu berlinskog filmskog festivala, no zašto je gurnut tako daleko? U pitanju je spoj psihološkog filma i vrlo emocionalne melodrame, u kojem Tom Hanks i Sandra Bullock zapravo nastupaju u sporednim ulogama, a dramsko poprište pripada malom Thomasu Hornu i veteranu Maxu von Sydowu. Nema šanse da taj film ostavi traga u našim kinima, i to u vrijeme kada svi već iščekuju prve vjesnike hollywoodskog ljeta.

Među filmovima koji se natječu prvenstveno za glumačke nagrade, neki od njih su već u kinima i prolaze odlično: tako film “Muškarci koji mrze žene” (nominirana je Rooney Mara) ima već preko 65 tisuća gledatelja, a “Dečko dama kraj špijun” u prvom je tjednu vidjelo njih pet tisuća. Film “Bolji život” Chrisa Weitza, dramu o meksičkom vrtlaru koji pokušava opstati u Americi bez propisnih dokumenata i istodobno paziti na sina tinejdžera, vjerojatno nikad nećemo vidjeti, unatoč nominaciji Demiána Bichira, kao možda ni “Alberta Nobbsa” (nominirane za Oscara su dvije sjajne glumice - Glenn Close i Janet McTeer), istinitu priču o ženi koja se u Irskoj s kraja 19. stoljeća preodjenula u muškarca kako bi lakše našla posao, ali pokušava zasnovati i obitelj - sa osobom svoga spola.

Stiže ‘Željezna lady’

Uopće se ne najavljuje ni “Moj tjedan s Marilyn”, bez obzira na dvije nominacije za svoje glumce Michelle Williams i Kennetha Branagha, koji u filmu dočaravaju Marilyn Monroe i Laurencea Oliviera i njihove trzavice na snimanju “Princa i plesačice”. Nešto smo bolje sreće sa “Željeznom lady”, koja je također odgođena zbog berlinskog festivala i na repertoar stiže 1. ožujka. Dakako, prekasno, čak i ukoliko Meryl Streep dobije Oscara za svoju interpretaciju Margaret Thatcher: film se prvenstveno obraća dobrim poznavateljima političkih prilika u Velikoj Britaniji osamdesetih godina, a njih u nas nije baš previše.

Najbolje je prošla ‘Ponoć u Parizu’

Znatan dio nominiranih filmova već je odavno igrao u kinima, ali baš nije impresionirao rezultatima. Zapravo, najbolje je prošla “Ponoć u Parizu“ koja je skupila skoro 30 tisuća gledatelja. “Igru pobjednika” s nominiranim glumcima Bradom Pittom i Jonahom Hillom dosad je vidjelo nešto preko 7 tisuća gledatelja, “Drvo života” Terrencea Malicka također je ostvarilo impresivnu gledanost u odnosu na zakučasto dramsko tkivo, “Tajni život kućnih pomoćnica” (6 i pol tisuća gledatelja) je “americana” kakve u Europi slabije prolaze, a “Put rata” Stevena Spielberga (jedva nešto preko tri tisuće gledatelja) kao da nikoga ne zanima.

S Oscarima se ove godine zbilja nismo proslavili. Možemo se izgovarati da je ukus glasača Američke akademije postao suviše specifičan i žaliti za vremenima kada je publika hrlila u kina na dobitnike Oscara kao što su “Titanic” i “Povratak kralja”, no to nije alibi. Filmovi koji su izborili nominacije probrana su filmska roba i sramota je po naš repertoar što ih ne možemo u pravo vrijeme gledati u kinima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 09:32