Da je ovo američka serija, sigurno bi dobila Emmyja

Nema zbora, “Počivali u miru” bila je prva punokrvna kriminalistička serija u povijesti hrvatske televizije a i solidan međunarodni uspjeh: tko zna hoće li ikad biti išta od tog projekta, no holivudski Lionsgate otkupio je format za američko tržište kako bi ga prilagodio tamošnjoj a time i svjetskoj publici. Strance je zasigurno privukla neobična dramska struktura, jer su se u priči o zaboravljenim grobovima u bivšem zatvoru Vukovščak paralelno vodile dvije narativne linije, u prvoj smo pratili dogodovštine protagonista koji istražuju zapušteno groblje a u drugoj sudbine ljudi koji su u njemu završili.

Serija je nakon podužeg natezanja - HRT je tada prolazio kroz jednu od brojnih uredničkih rošada - napokon emitirana početkom 2013., dobro primljena u medijima i solidno gledana (usprkos ne pretjerano atraktivnom terminu petkom nešto prije deset uvečer), što je bio dostatan poticaj da se ubrzaju pripreme na realizaciji druge sezone.

Ring produkcija

“Počivali u miru 2” će već narednog ponedjeljka imati premijeru, a HRT je u međuvremenu ponešto naučio o strategiji plasmana: deset epizoda gledat ćemo svakog dana (osim vikendom), kao što je to napravljeno i sa serijom “Crno-bijeli svijet”, samo što će ova nešto kasnije u program, u devet uvečer, zbog ponekih prizora nasilja i seksa. Mudra odluka, jer u serijama s elementima detekcije gledatelji katkad zaborave što se odigravalo proteklog tjedna.

Ring produkcija, izvršni producent za HRT, opet je obavila odličan posao. Druga sezona razlikuje se od prve po tome što se glavnina radnje odigrava u sadašnjem vremenu, istina, ima nešto malo flash backova, a isprva ne znate ni kamo bi smjestili razgovore koje vode Lucija Car ( Judita Franković) i plaćeni ubojica Mate Šušnjara ( Dragan Despot) u zatvorskoj sobi za takve prigode, međutim, to se tek uzgredni sastojci. Već u prvoj epizodi Lucija je na novom zadatku, njezina šefica Zora Agnezi ( Jelena Miholjević) poslala ju je u Istru da napravi reportažu o navodnom kultu koji prinosi žrtve, no politiziranu i socijalno samosvjesnu novinarku puno više zaintrigira slučaj trovanja radnika azbestom u tamošnjoj tvornici Chemix.

Novi Lucijin dečko

U tvornici je upravo pobuna, radnici pritišću novog direktora, Mađara Zoltana Baratha ( Jernej Šugman), čiji je glasnogovornik nekadašnji Lucijin šef, korumpirani Zdeslav Tokić ( Boris Svrtan), dogodi se jedno samoubojstvo, zatim i ubojstvo, a važnu ulogu u svemu tome ima Marija Križan ( Anja Šovagović Despot), privremena Lucijina stanodavka i šefica drevnog kulta, koji uistinu postoji, ali funkcionira znatno drukčije no što mnogi pretpostavljaju. Nakon što se razočarala u svog dečka političara u prvoj sezoni (igrao ga je Ozren Grabarić), Lucija se skrasila s kolegom sa studija, glasnogovornikom MUP-a Željkom ( Luka Dragić), ali ni ta veza po svoj prilici neće dugo trajati, jer joj se u Istri dopao muževni policijski inspektor Romano Soršak ( Goran Navojec). Udvara joj se i postariji Bruno Vilinski ( Boris Cavazza), nekadašnji direktor Chemixa (u socijalizmu, prije privatizacije to je bila Tvornica azbestnih vlakana - TAV), koji se povukao iz posla, uredio krasnu kuću i prebacio na vinarstvo.

Svašta je tu smješano. Serija povremeno djeluje kao domaća inačica CSI-a, u tančine se istražuju okolnosti i detalji ubojstva, zaplet s kultom Marije Križan asocira na pomodne priče o natprirodnom, no kao i u prvoj sezoni najubojitije se doima seciranje našeg tranzicijskog razdoblja. Povremeno se i ne zna tko koga potplaćuje, naizgled hvalevrijedni potezi ministara razotkrivaju se kao sebična kalkulacija, političari surađuju s policijom i medijima kad to ne bi smjeli - ukratko, sve je to nerazmrsiv koloplet interesa kakvom svakodnevno svjedočimo u novinama i na internetskim portalima i televiziji. Posebno je zanimljivo što važnu ulogu ima veteranka istraživačkog novinarstva Ines Polić ( Nina Violić), koja je vrlo slobodno modelirana po našoj Jasni Babić (iako nalazimo i natruhe Hanne Holm iz serije “Borgen”).

Radnja u Istri

Sjajna je ideja tvoraca serije ( Dario Vince, Saša Podgorelec, Ivan Turković Krnjak) da glavninu radnje smjeste u Istru, koja dosad za našu televiziju gotovo i nije postojala. Fiktivni gradić Globin sklopljen je iz lokacija Gračišća, Draguća i Plomina, a njegove prirodne ljepote u čudnom su neskladu s mračnim obratima priče.

Toga je itekako bio svjestan redatelj Goran Dukić: nakon kultnog kratkog igranog filma “Mirta uči statistiku” zaputio se u Ameriku i ovo je njegov prvi ozbiljan i ambiciozan angažman u Hrvatskoj. Režirao je svih deset epizoda i to izvrsno, ugođaji se neosjetno mijenjaju, radnja se lako prati, likovi su prepoznatljivi, a osobito je dobar u radu s glumcima. Toliko efektnih izvedbi već dugo nismo vidjeli na malim ekranima: Judita Franković i Goran Navojec posjeduju kemiju koja je nepohodna za međuodnos njihovih protagonista, no mislim da neću pogriješiti ako posebno izdvojim Dragana Despota, Ninu Violić i Anju Šovagović Despot. Da su u Americi, natjecali bi se za nagradu Emmy, a ovako će se morati zadovoljiti ponekom nominacijom za nagradu Hrvatskog glumišta.