'ČUVARI GALAKSIJE 2' Film nakrcan kulturalnim referencama, a samo odjavna špica tako je bogato napravljena da je se isplati pogledati i nekoliko puta

Nije baš osobit adut kad nastavak najugodnijeg iznenađenja visokobudžetne holivudske produkcije posljednjih godina počne vrlo slično kao i prethodnik.

Opet se vraćamo u osamdesete prošlog stoljeća, samo što je “jedinica” bila puno oporija, budući da je tamo majka malog Petera Quilla (kasnije će ga prozvati Star-Lord) umirala od tumora i povjerila mu svoju zaostavštinu. Ovaj put je ton puno romantičniji, Peterov otac, neki momak duge kose, zavodi mu majku uz kičasti šlager “Brandy” i zatim nestaje. To je kao i prije samo uvod, Star-Lord je sada član družine koja se pompozno naziva “Čuvari galaksije”, i dalje se neprestano svađa sa svojim partnerima, zelenoputom Gamorom, nabildanim mutantom Draxom i drskim rakunom Raketom, a nekadašnji drvenoliki Groot, nakon nedaće na kraju prošlog filma, sada je samo mala krhka stabljika pa ga s razlogom zovu Baby Groot.

Svemirska kreatura

Odmah će vam biti jasno da to nije franšiza koji ima ambicioznu kozmogoniju poput “Ratova zvijezda”, više je to tip filmova u stilu “Brzih i žestokih”, koji uvijek ponavlja formulu - nešto staro, nešto novo. Ono prvo su manje više gotovo svi protagonisti (uz neke zanimljive prinove), a ono drugo - razrađivanje obiteljskih tema. O Star-Lordu smo znali vrlo malo, a ovaj put nam otkrivaju da mu je otac svemirska kreatura primjerena imena Ego koja se pojavljuje razmjerno rano i poslije dominira zbivanjima. Star-Lord je isprva oduševljen time što nalazi oca, još više kad shvati da je taj u stanju poigravati se planetima i prenijeti mu dio svojih sposobnosti, međutim, valjda su tako i Nijemci u početku bili očarani Hitlerom. Kada otkrije i drugu strane Ega, shvati da je vrlo dobrog zamjenskog oca imao čitavo vrijeme uz sebe, samo što to nije znao cijeniti.

Gamora pak uspostavlja puno prisnije odnose sa usvojenom sestrom Nebulom (upoznali smo je nakratko u prvom dijelu “jedinice”), isprva bi najradije jedna drugoj iskopale oči, međutim, nakon zajedničkih kalvarija dolazi do svojevrsnog primirja. Još je važnije što njezin profesionalni odnos sa Star-Lordom dobiva i novu, romantičnu dimenziju, iako nijedno od njih dvoje naizgled nije oduševljeno takvim razvojem događaja.

Galaksija kao obitelj

Svaki od “Čuvara” zaokružuje se kao lik u ovom filmu, Drax ima puno više samostalnih scena, a i zanimljivu međuigru s dražesnom Mantis (na glavi ima dva ticala), kreacijom Ega, koja je svjesna tamne strane svog tvorca. Rakun Raketa pokazuje sve svoje osobitosti, od bahate gramzljivosti (iz pukog hira krade nekakve vrijedne baterije i time svoje partnere dovodi u opasnost) do krajnje ranjivosti, svjestan je da do njega nitko ne drži kako spada. A Baby Grooth? To drvce je veliki napredak u odnosu na stablo koje baš nije pokazivalo osobit spektar emocija.

Što je najzanimljivije, čitava galaksija kao da je jedna velika obitelj, svi su povezani nevidljivim nitima, od bande Uništavača u kojoj je odrastao Star-Lord, do opakog Thanosa, samozvanog oca i pokrovitelja Gamore i Nebule. Ima tu još sporednih odvojaka, ali ne baš tako bitnih, tako da bismo priču mogli svesti na koškanja među očevima i djecom, prijateljima i bliskim neprijateljima te partnerima dvojbene lojalnosti.

Redatelj James Gunn (sada je sam napisao i scenarij) dobro se snalazi u tom ekvilibriju, akcije i humora ima na pretek kao i u prvom filmu, specijalnih efekata možda i previše, no tako je bilo i u originalu, pa se malo tko bunio. “Čuvari 2” nakrcani su kulturalnim referencama, morate biti dobar poznavatelj pop glazbe da bi prepoznali sve pjesme na “soundtracku”, nema tu mega hitova nego ponekad vrlo opskurnih glazbenih brojeva, spominju se filmski klasici pa i književnost, ukratko, film se može gledati i bez predznanja o svemu što promiče i što se čuje na ekranu, ali one ambicioznije očekuje ne baš jednostavno rovarenje po svim zakutcima tog bogatog ustroja. Uzmite za primjer samo odjavnu špicu, koja je tako bogato napravljena da je se isplati pogledati i nekoliko puta. Najpopularniji slogan franšize “Ja sam Grooth” neprestano se pretapa u druge naslove i imena, svako malo ubačen je filmski insert koji najavljuje buduća ili pojašnjava prošla zbivanja: nema vam druge nego ostati u dvorani sve dok se ne upale svjetla.

Važna prinova

Patak Howard, junak najneduhovitijeg blockbustera svih vremena, pojavljuje se u dva-tri navrata, a najvažnija prinova je vođa Uništavatelja Stakar Ogord koga igra Sylvester Stallone. On ima samo nekoliko scena, čini vam se da se legendarni “Rocky” i “Rambo” pristao pojaviti iz čiste zafrkancije, no u stripovima na kojima je franšiza zasnovana to je važan lik i moguće je da u narednim nastavcima glumac dobije puno sočniju rolu.

U cjelini, “dvojka” je dramski puno suvislija u odnosu na “jedinicu”, možda joj manjka svježine i trash senzibiliteta prethodnika, no reklo bi se da će serijal zadržati publiku koju je već osvojio, nove poklonike vjerojatno neće pridobiti, no to je ionako suviše čudan proizvod da bi računao na povorke obožavatelja koje imaju “Ratovi zvijezda”.