ZAGREB - Malo toga doživljavamo tako bliskim i familijarnim kao Coca-Colu. Sa staklenom, jednolitrenom bocom sa secesijskim logom slavili smo naše dječje rođendane. S plastičnom, dvoipolitrenom bocom s crveno-bijelom etiketom slavimo rođendane naše djece...
No, dokumentarac Carmen Garcije i Germana Gutierreza “Slučaj Coca-Cola” (u četvrtak na rasporedu ZagrebDoxa ) mogao bi nas zateći onako kako u najnovijoj Cola-reklami, Zero-Cola bez šećera, zatekne Jezik koji vjeruje samo u ono što može okusiti.
Rade za dolar po satu
“Slučaj Coca-Cola” ne kreće iz reklamnog carstva gazirane vodice, već iz njezina proizvodnog podzemlja, Coca-Colinih latinskoameričkih punionica gdje vozači crveno-bijelih kamiona rade 16 sati dnevno, bez osiguranja u slučaju pljačke ili nehotimične štete, za jedan dolar po satu - i gdje je članstvo u vodstvu lokalnog sindikatu poput ulaznice za groblje.
Kolumbija je latinskoamerička i svjetska prijestolnica po broju ubijenih sindikalista. Od 1986. u Kolumbiji je ubijeno više od 4000 sindikalista; 470 od 2002. Samo pet slučajeva je riješeno. - Čim se u Kolumbiji osnuju sindikati, počinju problemi - kaže brat ubijenog sindikalista iz lokalne Coca-Coline punionice.
Isidro Gil je bio član pregovaračkog odbora sindikata Sinaltrainala. Radio je na ulazu punionice. Jednoga dana, dok je otvarao vrata za Coca-Colin kamion, u prostor punionice ušao je automobil s nekoliko muškaraca. Trenutak kasnije Isidro Gil bio je mrtav.
Prijetnje djeci radnika
Javier Correa, predsjednik sindikata Sinaltrainala, govori kako su ga dva puta pokušali ubiti. Tri puta pokušali su kidnapirati njegovu djecu i suprugu, a Coca-Cola ga je tužila desetak puta. Sveukupno u Kolumbiji je paravojska ubila sedam sindikalista koji su radili u Coca-Coli.
Sredinom devedesetih skupina odvjetnika podigla je tužbu protiv kolumbijskih ekspozitura Coca-Cole zbog ubojstava, otmica i mučenja sindikalista.
Odvjetnici su se pozvali na američki zakon prema kojemu je moguće u Americi podići tužbu protiv stranih kompanija ako postoji opravdana sumnja u pošteno suđenje u njihovim matičnim zemljama. Cilj je bio ustanoviti odgovornost jedne takve izrazito vizibilne i stoga ranjive multinacionalke kao što je Coca-Cola za ono što se događa u njenim postrojenjima u zemljama poput Kolumbije.
Slične optužbe za ubijanje i mučenje sindikalista dolazile su i iz Gvatemale, Indije, Meksika, Sudana i Turske. Krajem sedamdesetih eskadroni smrti u Gvatemali su ubili osam sindikalnih vođa u jednoj punionici Coca-Cole. Nakon pritiska raznih aktivista i odvjetnika američka Coca-Cola zaprijetila je lokalnoj punionici raskidom ugovora i nasilje je zaustavljeno. Zaključak: Atlanta ima utjecaj na latinskoameričke kompanije s kojima ima partnerske ugovore.
No, kako tvrdi Enrique Torres, odvjetnik iz Gvatemale, nasilje se i dalje događa. Neki sindikalisti ubijeni su u samim crveno-bijelim kamionima. Prema upravi Coca-Cole, riječ je o stranim kompanijama u stranim zemljama, za koje su odgovorni tamošnji sudovi.
Odbili novčane naknade
No, tužba protiv Atlante koja je pokrenuta sredinom devedesetih, a na kojoj su se angažirali američki stručnjaci za radno pravo Daniel Kovalik i Terry Collingsworth te aktivist kampanje “Stop Killer-Coke!” Ray Rogers, nije bezazlena. Kako kaže jedan sindikalist, imidž je sve što ima jedan proizvođač zašećerene vodice. Kolumbijski sindikat uspio je preko američkih aktivista i sudske prijetnje sjesti za stol s ljudima iz Coca-Cole. Sindikalisti su doputovali ravno u Atlantu. Pregovaralo se punih 17 mjeseci. Coca-Cola je nudila financijska obeštećenja za žrtve, no kolumbijski sindikalisti to su odbili.
‘To su klevete i mi imamo pravna sredstva’
U Coca-Coli kažu da su optužbe koje film iznosi neosnovane i stare više od deset godina. Ali ipak, newyorška odvjetnička tvrtka koja zastupa Coca-Colu poslala je pismo kanadskim prikazivačima filma, napominjući da je film klevetnički, otkriva povjerljive informacije te se u slučaju daljnjeg prikazivanja Coca-Cola može pozvati na svoja prava i poslužiti pravnim sredstvima koja joj stoje na raspolaganju. Organizatori ZagrebDoxa nisu dobili nikakvo slično priopćenje, niti je itko kontaktirao s njima u povodu prikazivanja filma na festivalu.