U 83. godini života u Los Angelesu je u četvrtak umro Burt Reynolds, holivudski akcijski glumac koji je obilježio razdoblje kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih. Voljen od publike, no kudikamo manje od kritike, Reynolds je bio na vrhuncu od 1978. do 1982., kad je pet godina zaredom bio najkomercijalniji holivudski glumac i kad je u nekim periodima u kinima imao i po četiri filma istovremeno.
U filmofilskom smislu, međutim, karijeru su mu obilježila dva filma, jedan prije i jedan nakon tog razdoblja. Prvi od njih je “Deliverence” Johna Boormana (1972), a drugi “Boogie Nights/Kralj pornića” Paula T. Andersona, film za koji je dobio jedinu nominaciju za Oscara i jedini Zlatni globus.
Miljenik publike i u kratkom razdoblju velika zvijezda, Reynolds je bio zloglasan i po tome što je silno krivo birao uloge. Postoji niz glumaca koji su karijere stvorili tako što su uzeli uloge koje je Reynolds odbio, a kad je vidio svoj najbolji film - “Boogie Nights” - Reynolds je bio tako ljut da je svom agentu navodno dao otkaz. U jednom od kasnijih intervjua, Reynolds je priznao “nisam birao uloge u kojima bih iskušao svoje glumačke sposobnosti. Birao sam uloge da mi život bude zabavan.” U ovom posljednjem je, čini se, Reynolds uglavnom uspio.
Burton Leon Reynolds rođen je 1936. u Lansingu, Michigan, u obitelji razvojačenog veterana-policajca. Od desete godine živio je na Floridi u kojoj se i formirao. Studirao je s nogometnom stipendijom, smiješila mu se ozbiljna karijera u američkog footballu, no ona je sasječena ozljedom koljena na drugoj godini, pa se našao u situaciji da se mora baviti studijem koji je manje-više slučajno upisao - dramom. Otpočeo je na Broadwayu, a onda - poput mnogih glumaca iz te generacije (recimo, Clinta Eastwooda) proboj napravio kroz tada mladu televiziju, glumeći indijanskog kovača u vestern seriji “Gunsmoke”. Nekako u to doba, uvjerili su ga da pusti brkove da ne bi odviše nalikovao Marlonu Brandu. Često glumi ne-bijelce, mahom Indijance, pojavljuje se u spaghetti-vesternima i glumi detektiva u jednoj propaloj krimi seriji.
Zlatna dekada
Ključni glumački iskorak Reynolds će učiniti ulogom odrješitog Lewisa Madlocka u klasiku “Deliverence” Johna Boormana, filmu u kojem je - kako je sam Reynolds govorio - “prvi put pokazao da zna glumiti” te za koji je izjavio da bi ga stavio u vremensku kapsulu kao najbolje od svog rada. Taj film, kao i gola naslovnica Cosmopolitana iste godine, skreću pažnju na Reynoldsa, koji postaje svojevrsni “filmski Tom Jones” ili “holivudski Mišo Kovač”: otjelovljenje animalnog, testosteronskog maskuliniteta epohe prije AIDS-a i novog puritanizma. Taj seksepil je kod Reynoldsa uvijek bio pomiješan s autoironijskim humorom.
Filmom “Deliverence” počinje Reynoldsova zlatna dekada. Glumi u akcijskoj komediji “Smokey i Bandit” (1977) koja postaje najveći hit sezone i generira nekoliko nastavaka. Niže hitove kao što su Aldricheva “Najduža milja” (1974), akcijski serijal “Cannonball Run” (1981.) ili komedija Alana Pakule “Početi iznova/Starting Over”. Prvi je holivudski glumac nakon Binga Crosbyja u 40-ima koji će pet godina za redom biti najkomercijalni glumac Hollywooda. Istodobno, njegovi filmovi imaju nizak kulturni prestiž, ne dobivaju nagrade, a kritika ih ne mazi.
Skupe rastave
Razlog je dijelom u Reynoldsovom indolentnom, a pokatkad i ignorantskom odabiru uloga. Upravo je nevjerojatno koje je sve uloge u klasičnim filmovima Reynolds odbio. Odbio je biti James Bond, jer je rekao da Amerikanac ne može glumiti Bonda. Odbio je uloge u Formanovom “Letu iznad kukavičjeg gnijezda”. Odbio je ulogu u “Vremenu nježnosti” koja će Jacku Nicholsonu donijeti Oscara. Harrison Ford može zahvaliti nebesima što je Reynolds glatko odbio ulogu Hana Sola u “Star Wars”. Odbio je ulogu koje će kasnije glumiti Richard Gere u “Zgodnoj ženi” te ulogu u “Umri muški” koja će od tada nepoznatog Brucea Willisa napraviti zvijezdu.
Ovo posljednje je možda bila i najveće greška. Hollywood ulazi u puritanske 80-e, a Willis sa svojim imidžem konzervativno muževnog momka iz susjedstva/akcijskog heroja zauzima nišu koju je dotad držao Reynolds. Reynoldsovski tip opasno testosteronskog, seksepilnog mača na uklapa se u novo ćudoređe. Uz loš odabir uloga, Reynoldsovim problemima kumovale su burne i skupe rastave, ali i katastrofalna ulaganja u lanac restorana. Sredinom 90-ih, Reynolds je glumački zaboravljen, nagomilao je dug od 10 milijuna dolara i proglasio bankrot po američkom “chapter 11” načelu.
U tom trenutku, potpuno zaboravljeni Reynolds dobiva poziv od tada nadolazeće mlade zvijezde holivudskog autorskog filma, Paula Thomasa Andersona. Kad je 2004. bio na festivalu u Motovunu, Anderson mi je rekao da Reynoldsa uopće nije bio problem dobiti da glumi u filmu redatelja početnika, jer je zaboravljeni glumac u tom trenutku “očajnički tražio bilo kakav posao”. Anderson mu je ponudio ulogu porno-režisera Jacka Hornera u “Boogie Nights”, filmu o usponu i padu losanđeleske porno-filmske industrije u 70-ima i 80-ima. Apsurd je da se Reynoldsu film uopće nije svidio - svom je agentu zbog njega navodno dao otkaz - ali mu je donio jedina strukovna priznanja koja će u karijeri dobiti: Zlatni globus za epizodnu ulogu i nominaciju za Oscara.
Kako je imao dugove, Reynolds je nastavio raditi debelo u starost, dajući glas u video igricama ili glumeći u masi anonimnih filmova koji bi završavali ravno na video. Posljednju ulogu u karijeri ponudio mu je čovjek koji je inače poznat po reciklaži zaboravljenih pulp-zvijezda: Quentin Tarantino. Reynolds se trebao pojaviti u njegovom filmu o Charlesu Mansonu “Once Upon a Time in Hollywood”. Nije to dočekao - umro je prije snimanja, u 83. godini, od zatajenja srca.