Francuska filmska ikona Brigitte Bardot preminula je u 91. godini života nakon što se posljednjih mjeseci borila sa zdravstvenim poteškoćama.
Bardot je bila kultna glumica, međunarodni seks simbol, ali i poznata aktivistica za prava životinja, koja je, boreći se za mačke, pse, dupine, tuljane i druge vrste, pisala protestna pisma svjetskim liderima. Postala je vegetarijankom, a 2013. godine, zbog planova za usmrćivanje dvaju bolesnih slonova u jednom francuskom zoološkom vrtu, prijetila je čak i prijavom za rusko državljanstvo.
"Svoju sam mladost i ljepotu dala muškarcima, a svoju mudrost te iskustvo dajem životinjama", izjavila je Bardot, koja je, piše BBC, 1986. osnovala i vlastitu organizaciju za zaštitu prava životinja.
Međunarodnu slavu pronašla je nakon uloge u filmu "I Bog stvori ženu" iz 1956. godine, čiji je scenarist i redatelj bio njen tadašnji suprug Roger Vadim.
Igrala je u filmovima "U slučaju nesreće" Claudea Autant-Lare (1957.), "Istina" Henri-Georgesa Clouzota (1960.), "Privatni život" Louisa Mallea (1961.) i "Prezir" Jean-Luca Godard (1963.). Glumila je uz zvijezde poput Marcella Mastroiannija ("Privatni život"), Seana Conneryja ("Shalako", 1968.) i Jeanne Moreau ("Viva Maria!", 1965.)
Ranih sedamdesetih, u dobi od 39 godina, umirovila se od glume ("Ludilo koje me okruživalo, uvijek mi se činilo nestvarnim. Nikada nisam bila uistinu spremna na život jedne zvijezde") te svoj angažman preusmjerila, prije svega, na aktivizam, piše The Guardian, spominjući i njene komentare o manjinama i potporu desničarskoj stranci Front National.
Što se tiče zastrašujućeg porasta imigracija, u potpunosti dijelim stavove Jean-Marie Le Pena", rekla je svojedobno Bardot, koja je u više navrata morala platiti globu zbog "poticanja rasne mržnje".
Bardot se rodila 1934. godine u Parizu, a odrasla u dobrostojećoj, tradicionalnoj, katoličkoj obitelji. Plesala je balet i osvojila mjesto na prestižnom pariškom konzervatoriju. Istodobno je radila i kao model pa je 1950., kao petnaestogodišnja djevojka, osvanula na naslovnici časopisa Elle. Zahvaljujući modelingu, počela je dobivati ponude za filmske uloge, a na jednoj od audicija upoznala je Vadima, s kojim je 1952., netom nakon proslave osamnaestog rođendana, uplovila u bračnu luku.
1955. je glumila ljubavni interes Dirka Bogardea u "Doktoru na moru", a naredne godine u suprugovu redateljskom debiju "I Bog stvori ženu" zasjala je kao tinejdžerica iz Saint-Tropeza. Kako u Francuskoj, tako i na međunarodnoj sceni, film je postao hit, a Bardot je katapultirao među najpoznatije francuske glumice.
Osim filmske karijere, okušala se i u glazbi. Snimila je, primjerice, originalnu verziju pjesme "Je T‘Aime...Moi Non Plus" Sergea Gainsbourga, koju je potonji za nju napisao dok je par imao izvanbračnu aferu. Strahujući da bi, nakon što je njen tadašnji suprug Gunter Sachs doznao za vezu, moglo doći do skandala, Bardot je Gainsbourga zamolila da pjesmu ne objavi. Isti ju je potom ponovno snimio, ovog puta u suradnji s Jane Birkin, što je rezultiralo velikim komercijalnim uspjehom.
Bardot se udavala četiri puta. Sachs je bio njen treći muž. Osim s Vadimom i Sachsom, bila je u braku s Jacquesom Charrierom i Bernardom d‘Ormaleom. Iz braka sa Charrierom ima i sina Nicholasa (r. 1960.)
Bardot je ubrzo prometnula i u inspiraciju raznih umjetnika te intelektualaca, a o njoj su pisali i kolumnist Raymond Cartier (članak u Paris-Matchu, 1958.) te Simone de Beauvoir (slavni esej "Brigitte Bardot i sindrom Lolite", 1959.).
1969. Bardot je odabrana za prvi stvarni model za Marianne, simbol Republike.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....