BOJANA GREGORIĆ VEJZOVIĆ Noću kuham i učim uloge. Nije lako biti normalan bez sna

Kada smo snimali prvu epizodu ‘Horvatovih’, ulazak Stjepana i Lile preko praga, trebalo je izvesti udarac u glavu koji je ispao beskrajno smiješan i blesav. Međutim, da bismo to snimili, poprilično smo se nagnjavili. Bilo je jezivo vruće, jadan Goran me morao nositi, trebala sam pogoditi glavom u vrata, da to bude u spužvu, a ne u pravi štok, i još smo morali svladati privatni smijeh.

Nema rutine

Ponavljali smo to jedno pet puta da bude uvjerljivije i, srećom, glava je još uvijek čitava, hahaha...”, priča Bojana Gregorić Vejzović jednu od anegdota sa snimanja RTL-ovih “Horvatovih”. Gavellinoj glumici, koja ima bogato iskustvo rada u sitcomima i telenovelama, od “Ljubavi u zaleđu”, “Naše male klinike”, “Ponosa Ratkajevih”, “Doline sunca” i “Stelle”, da spomenemo samo neke, u “Horvatovima” je zadaća tumačiti Lilu, suprugu i majku u jednoj velikoj modernoj obitelji. Unatoč iskustvu, izazova s Lilom joj, veli, ne nedostaje.

- Ima beskrajno zabavnih scena, od tuča, snoviđenja, dirljivih emotivnih zadataka. Nijednu ulogu, nijedan projekt ne shvaćam rutinski. Uvijek dajem sve od sebe i nadam se da će ispasti dobro.

Glumac se, notorno je svjesna Bojana Gregorić Vejzović, svaki put iznova dokazuje. Takva je to, naime, vrsta posla, uvijek si na početku.

foto: Jan Serdar

“Umjetnici su poput zaigrane djece, vječiti sanjari, koji moraju nadvladati i teške uvjete rada. Da bi dočarali ili odglumili nešto, moraju u to vjerovati cijelim bićem, jer nikoga tko gleda ne zanima je li meni bilo vruće ili hladno dok smo radili, jesam li imala temperaturu ili me alergija ubijala. Ljude zanima je li nešto dobro odigrano i snimljeno ili ne; ako kod glumaca zavlada rutina, onda i sanjarenje i magija posla i cijela igra unutar tog posla nestaje; sumnjam da bi takvo što itko gledao...”, nastavlja glumica.

S partnerom Goranom Navojcem, koji joj tumači supruga u seriji, radila je dosta zajedno, od “Tajne Krvavog mosta” iz 1999. godine s Histrionima preko “Naše male klinike” koju su snimali pune tri godine do “Puta za Montevideo” prije dvije godine u Beogradu.

Šaljivac na setu

“S Goranom je beskrajno lako i lijepo raditi, on je glumac koji unosi veselje i zafrkanciju na set. Spreman je nasmijati ekipu kada svi već klonu od umora, jedino što morate paziti jest da ga ne gnjavite u pauzi snimanja, jer tada spava”, šaljivo će o kolegi.

Bojana Gregorić Vejzović (1972.) glumu je diplomirala 1997. godine u Zagrebu, a već gotovo dvadeset godina članica je Dramskog kazališta Gavella. Prethodno je bila završila i Školu za klasični balet te je dvije godine, od 1988. do 1990., bila članica Baleta HNK Zagreb, gdje je plesala solo i ansambl uloge u “Giselle,” “Labuđem jezeru”, “Trnoružici”...

Posljednje sezone u Gavelli doista je publiku iznenadila umijećem kojim je interepretirala ulogu Barbare Weston u predstavi “Kolovoz u okrugu Osage”.

Riječ je, inače, o roli koju u holivudskom filmu prema istom Pulitzerom nagrađenom tekstu igra Julia Roberts. Jedan kolega, uvaženi filmski kritičar, nam je, međutim, nakon gledanja Gavellina “Kolovoza” povjerio da je kazališno uprizorenje s Anjom Šovagović Despot u glavnoj ulozi bolje od filmske verzije s oskarovkom Meryl Streep.

“Da, najviše se veselim predstavi ‘Kolovoz’, ali imam još četiri naslova na repertoaru koja će igrati cijelu sezonu. Novu predstavu počet ću raditi odmah nakon završetka snimanja ‘Horvatovih’, početkom 2016. godine”, najavljuje glumica.

U Gavellinu kolektivu Bojana Gregorić Vejzović osjeća se - odlično.

Mamine uloge

“Gavella ima sjajan ansambl beskrajno kreativnih i srčanih individualaca koji energično i emotivno svladavaju svaki kreativni zadatak. To je ansambl koji se ne boji na glas reći kada ih nesto tišti, neće se u miru pomiriti s prosječnim, već umjetnost vole i žive srcem i dušom. Oni su moja druga obitelj s kojom uživam u radu, druženju i kreativnom stvaranju, među njima sam kao kod kuće”, hvali sretno radno okruženje.

Bojana Gregorić Vejzović udana je za kolegu iz Gavelle Enesa Vejzovića. Neizbježno, bračni par kod kuće lamentira o poslu.

“Umjetnički posao teško je ostaviti u kazalištu, kao u uredu, i ne razmišljati o njemu. Stvarajući karaktere na ekranu ili u kazalištu, glumac je stalno promatrač prolaznika, analitičar raznih reakcija. Nebrojeno puta mi se dogodilo da neku životnu situaciju ili reakciju iskoristim na sceni. Zato, naravno, da dvoje glumaca analiziraju i pričaju o poslu i kod kuće... Volimo svoj posao i usaglašavajući razmišljanja i ideje dođemo, na primjer, s nekim odličnim rješenjima sljedeći dan na probu”, tumači glumica.

Bojana Gregorić Vejzović među ambasadorima UNICEF-a (foto: Jadran Babić/Cropix)

Okušala se dosada u dramskim predstavama, mjuziklima, serijama… Postoji li neka uloga ili vrsta angažmana kojoj se tajno nada?

“Ima još pregršt divnih uloga koje bih voljela igrati, svako životno razdoblje nosi i nove glumačke zadatke. No, poučena iskustvom unutar ovih 20 godina rada mislim da ne treba previše planirati, jer najljepše uloge uvijek su me bile neplanirano iznenadile”, veli.

Postoje, međutim, i one uloge koje nagrizaju glumca iznutra kao osobu, karakteri koji se previše kose s privatnošću glumca pa time mogu stvarati i poteškoće u interpretaciji glumačkoj.

Omiljena “Ljubica”

“Što se karakter uloge više kosi s mojim privatnim uvjerenjima, to je veći izazov svladati ga. Nisam imala poteškoće u interpretaciji nikada, ali put stvaranja nekih uloga jest bio teži. Baš mi te uloge, kao što je Barbara u ‘Kolovozu’, predstavljaju užitak dok ih igram”, objašnjava glumica.

Majka Bojane Gregorić Vejzović jedna je od diva hrvatske kinematografije starije generacije, Božidarka Frajt. Kada je Bojana bila mala, najviše je voljela maminu ulogu u Golikovu filmu “Ljubica”. Danas bi navela još mnoge mamine filmove, no i dalje joj je “Ljubica”, uz Radićevu “Živu istinu”, izvan svake konkurencije. Božidarka Frajt danas je u glumačkoj penziji, no i dalje je savjetnik svoje kćeri kada je o profesiji riječ.

“Oduvijek je bila bez dlake na jeziku”, veli Bojana o majci. “Savjet svakako uvijek treba saslušati, međutim odabir kako ću odigrati neku ulogu je stvar prvenstveno suradnje s redateljem i ansamblom; uloga se može odigrati na milijun načina, ali baš onaj način na koji si se ti odlučio je pitanje talenta, kako kaže Stella Adler.”

Komplimenti

Koja je uloga najdraža Bojaninoj djeci, sinu Raulu (9) i petogodišnjoj djevojčici Zoe?

“Nisu me gledali puno u kazalištu jer teme predstava baš nisu za njihov uzrast, ali Lila u ‘Horvatovima’ im je za sada najdraža”, kaže glumica.

Brzi tempo koji u njezinu životu nameće usklađivanje škole, slobodnih aktivnosti, kazališta i snimanja teško je izdržati.

“Dan je prekratak, znam se uloviti da u 3 ujutro, kada skuham ručak za sutra i završim ponavljanje teksta, ne mogu zaspati jer znam da ću se za 3 sata morati probuditi. Za sada mi je definitivno izazov da ostanem pribrana. Hahahahaha...”, autoironična je glumica.

U karijeri je dobila mnoge komplimente.

“Divno ih je čuti, ali njima se hvaliti beskrajno je odbojno. Nemojte zamjeriti što ću te lijepe riječi zadržati za sebe”, završava glumica.