![A bee hovers over a cherry blossom in Stuttgart, southern Germany, on April 22, 2011. Meteorologists forecast warm and sunny weather for the Easter Weekend in wide parts of the country. AFP PHOTO UWE ANSPACH GERMANY OUT](https://static.jutarnji.hr/images/live-multimedia/binary/2016/4/11/15/396077.bin.jpg)
Od 2006. do danas oko trećine svih pčela u Sjevernoj Americi je - netragom nestalo! Riječ je o sablasnom i dosad još nerazjašnjenom fenomenu, epidemiji nestanka pčelinjih zajednica koja je u međuvremenu zahvatila i Europu, kao i Hrvatsku. Taj fenomen tema je dokumentarca “Pošast” (Kolonija) redatelja Cartera Gunna i Rossa McDonnella koji je u utorak prikazan na Zagreb Film Festivalu.
Fenomen nestanka pčelinjih zajednica sam je po sebi jeziv: pčele pogođene epidemijom ne uginu u košnici, nego tijekom kratkog vremena naprosto nestanu netragom, ostavljajući za sobom i košnicu i pčelu maticu.
Posuđivanje košnica
Još je jezivije to što fenomen nema pravog objašnjenja. Uzrok pošasti pripisivao se utjecaju pesticida, virusima, gljivicama, globalnom zagrijavanju, čak i mobitelima (točnije - mobitelskim odašiljačima). Vjerski fanatici u nestanku pčela vide prvo predskazanje apokalipse, a milenaristički proroci tvrde da su za par godina nakon pčela na redu - ljudi. U međuvremenu, pčelari su u krupnim ekonomskim nevoljama, ali zbog njih - barem u SAD - i veliki dio poljoprivrede.
Naime - kako pokazuje film Gunna i McDonnella - med čini tek mali i sporedni dio pčelarskih prihoda u SAD-u. Većina pčelara živi od toga što svoje košnice “posuđuje” voćarima zbog boljeg oprašivanja, tako da pčele i pčelari migriraju od Floride do Mainea i ovisno o sezoni cvata oprašuju bajame, jabuke, borovnice i brusnice. Takvo nomadstvo pospješilo je širenje zaraze (ako je uopće riječ o zarazi), te otežalo nalaženje uzročnika.
Istodobno, zbog takvih migracija košnica ekonomska je posljedica zaraze veća: film iznosi procjenu da bi urod bajama u SAD-u pao za oko 30 posto bez pčela.
Srođeni s prirodom
Film “Colony” dijelom se dotiče fenomena pčelinje pošasti, ali nije primarno o tome. Riječ je ponajprije o dokumentarističkom portretu pčelarske kulture, mentaliteta i sustava vrijednosti. Tako redatelji u prvi plan stavljaju pčelarsku obitelj Seppi - gorljive protestante s petero djece - sugerirajući kako ljudi koji se bave pčelama na nekin način jesu ili postanu njima nalik: život Seppijevih posve je podređen kolektivu, temeljen na neprestanom radu, štednji i potpuno srođen s prirodom.