Projekcijom patriotsko-borilačko-povijesnog spektakla “Veliki meštar” hongkonškog režisera Wong Kar-waija u četvrtak u Berlinu počinje 63. Berlinale, jedan od tri velika europska festivala koji markiraju filmsku godinu i dijele je u tri četvero-mjeseca.
Smješten uoči Cannesa, za koji producenti obično čuvaju najzvučnije naslove i najprestižnije zvijezde, Berlinale je posljednjih godina imao dosta amplituda u kvaliteti glavnog programa te ozbiljan manjak jakih filmova iz (pogotovo američke) srednje struje. Ove godine - čini se - nije tako.
U glavnom programu festivala među ostalim se pojavljuje novi film Stevena Soderbergha “Side Effects”, tu je potom ekološki triler “Promised Land” Gusa Van Santa o činovniku rudarske tvrtke koji malu američku komunu mora uvjeriti da dopusti površinsko iskapanje na njihovom tlu. Tu je - napokon - i Richard Linklater s trećim dijelom svoje art-limunade s Ethanom Hawkeom i Julie Delpy. U trećem filmu - “Prije ponoći” - par se premješta u Grčku.
Ekranizacija bestselera
I neamerički blok u glavnom programu zvuči dobro. Kontroverzni francuski režiser Bruno Dumont stiže u Berlin s biografskim filmom o pjesnikinji Camille Claudel. Ulrich Seidl za Berlin je čuvao posljednji dio svoje trilogije “Raj” s podnaslovom “Ufanje”. Danac Bille August stiže s ekranizacijom bestselera “Noćni vlak za Lisabon” Pascala Merciera, a među zanimljivijim je naslovima programa i “Crna krv” Nizozemca Georga Sluizera. Taj film ostao je nedovršen nakon što je 1993. glavni glumac River Phoenix tijekom snimanja umro. Režiser se dugo borio da snimljeni materijal otkupi od osiguravateljske kuće, da bi ga naposljetku montirao na način da nepostojeće scene dometne kao off bez slike.
BiH teme
Ovogodišnji Berlin prvi je veliki festival nakon dugo vremena na kojem su u programu čak tri post-Yu filma, iz tri zemlje (BiH, Hrvatske i Srbije), no sva tri na bosansko-hercegovačke teme i geografski smješteni u jedva stotinu kilometara polumjera. Najbolje je pozicioniran bosanski oskarovac Tanović čija drama o romskim skupljačima željeza “Epizoda u životu berača željeza” konkurira za nagrade . Preostala dva filma pak igraju u sporednom, no cijenjenom programu Forum. Prvi je od njih srpski “Krugovi” Srdana Golubovića - film koji se bavi sudbinom trebinjskog mirotvorca Srđana Aleksića, a drugi “Obrana i zaštita” Bobe Jelčića, film kojeg je istaknuti kazališni režiser smjestio u svoj rodni Mostar. Taj film - u kojem glavnu ulogu igra Bogdan Diklić - ujedno je prvi hrvatski film koji je ušao u Berlin (i na bilo koji od tri velika festivala) od 2007. do danas.
Cannes nam je još uvijek neosvojiva tvrđava
Činjenica da je film Bobe Jelčića “Obrana i zaštita” ušao u popratni program Berlinalea Forum u kontekstu je hrvatskog filma nesumnjivo uspjeh. Naime, već šest godina ni jedan se hrvatski dugometražni film nije uspio probiti ni na jedan od tri glavna europska festivala (Cannes, Venecija, Berlin). Posljednji kojem je to uspjelo bio je “Armin” Ognjena Sviličića koji je 2007. igrao u istom programu u kojem i Jelčić.
Vidljivost hrvatskog umjetničkog filma u svijetu vrlo je mala. Ni jedan hrvatski dugometražni film nije igrao u službenim programima Venecije još od 1999. ( Ogresta, “Crvena prašina”). U Cannesu je posljednji hrvatski dugometražni film igrao još 1983.
U toj neveseloj bilanci iznimka je Berlin. U posljednjih petnaestak godina, pet je hrvatskih filmova igralo u berlinskim programima. Svih pet bili su djelo dvojice autora - Vinka Brešana i Ognjena Sviličića - a od tih pet, četiri su igrali upravo u Forumu.
Za to postoji nekoliko objašnjenja. Kao prvo, Berlin je jedini festival koji se ozbiljno posvećuje filmu (bivše?) Istočne Europe, koji je uz iznimku Rumunja inače potpuno ispao iz mode. Drugo, Forum je velik program koji prikazuje puno filmova , pa se u Forum samim tim lakše ulazi nego u canneski Quinzaine, srodan program koji prikazuje samo 14 naslova. Konačno, Forum je jedini program velikog festivala koji je imao među selektorima čovjeka koji dobro poznaje balkanski film - berlinskog kritičara Bernda Budera.
Forum je dobro uređivan program u kojem nema političko-marketinške kombinatorike, stoga je pozivnica u Forum “Obrani i zaštiti” gotovo jamstvo da je film dobar. Ono što je loše je to da zbog velikog broja naslova i rubnog statusa Forum nije čvrsta odskočna daska za inozemnu distribuciju i druge festivale. Za stvarnu vidljivost, hrvatski film treba probiti antipatičnu, blindiranu utvrdu koja se zove Cannes.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....