U četvrtak, 51 godinu nakon “ Slatkog života” nagrađenoga Oscarom, protagonistica tog filma Anita Ekberg proslavit će 80. rođendan ručkom koji u njezinu čast priređuju redovnice u domu - više mirovnome nego bolničkome - gdje je smještena, nada se, ipak privremeno. Dami koja je, po riječima Federica Fellinija , hodala kao božica Dijana, pukle su obje bedrene kosti, lani lijeva, a u kolovozu ove godine desna.
Dolje, pod domom, mračnom modrinom blista Nemsko ili Nemorensko jezero, gdje su davno štovali djevicu Dijanu, Dianu Nemorensis, prelijepu i hladnu, koja je brodila nebom stojeći na također hladnu Mjesecu. Dijana je potom protjerana u vještice, njezino mjesto na polumjesecu zauzela je druga djevica, Marija.
Povratak kući
Anita Ekberg, koja je nekada kročila poput božice iz Nemija, sada je u invalidskim kolicima, ali se nada da će, nakon operacija, opet stati na vlastite noge i vratiti se u svoju vilu u nedalekom Genzanu, jednome od Rimskih Kaštela. Svojim psima - njemačkom ovčaru Taurini i dogi Hamaiju - o kojima priča s istim iskrenim i zaljubljenim ushitom s kojim bake pričaju o svojim unucima, vazda pametnima, prelijepima i iznimnima nada svu djecu (“nije što su moji, nego…”).
Nekada obasuta pažnjom silnih udvarača, sada je jedino rješenje našla u domu kod časnih sestara, kamo su - s buketom cvijeća - svratili novinari Corrierea della Sera.
“Hoćete li znati osjećam li se usamljenom? Da, pomalo. Ali ne oplakujem ništa. Ljubila sam, plakala sam, bivala sam luda od sreće. Pobijedila sam i izgubila. Nemam muža, nemam djece. Ona mlada časna koja je prije ušla postala mi je draga prijateljica”, ispovijeda se novinaru. Bar netko je, eto, došao.
Suluda scena
U doba kada je snimala “Sladak život” zagrebački je Vjesnik u srijedu, u rubrici Strogo povjerljivo, tvrdio da Rim ima devet brežuljaka: sedam klasičnih, topografskih, i dva anatomska, koja su činila skulptorsko poprsje Anite Ekberg.
“Nije to ipak bio velik film”, ocjenjuje u razgovoru s talijanskim novinarima protagonistica, s polustoljetne i gotovo već objektivne distance. “Taj film postoji samo po onoj svojoj suludoj sceni. A u njoj smo bili ja i Marcello. Istini za volju, više ja nego on. Bila sam prelijepa. Znam to.”
Duge gaće ispod odijela
Riječ je, dakako, o sceni gdje glumica - koju je glumila Anita Ekberg - ulazi u Fontanu di Trevi da bi se tuširala pod njezinim slapom, vodeći za ruku Marcella Mastroiannija.
Vrag je htio da je scena snimana u studenome, koji je u to doba opravdavao svoje ime. Mastroianni, šašav kakvoga ga je Bog dao, za ulazak u fontanu obukao je debele duge gaće ispod odijela. A da bi se zagrijao, istrusio je bocu viskija. Anita Ekberg je - kako su tada svjedočili očevici - vikala na njega, ljutila se što je pijan i neprofesionalan, a on je stajao s pogledom prebijena pokisla psa ( Catherine Denueve jednom nam je pripovijedala da ga je zbog tog pogleda prigrlila, dobivši tako kćer, za uspomenu i dugo sjećanje). Anita Ekberg sada, naravno, ne spominje tu svoju ljutnju. Spominje pak, prikovana za kolica, kako je bila tada sigurna na nogama: “Unutar Fontane di Trevi, dok je trajalo snimanje, hodala sam amo-tamo, svu noć, a da se nijednom nisam spotakla. Marcellu je bilo hladno, pa je ispio bocu viskija. Triput je pao. I tako su ga sva tri puta morali osušiti. Na kraju su mu navukli ribarske čizmetine ispod odijela.”
Sinatra joj nudio brak
Takve čizme danas navlače aktivisti Crvenog križa kada jednom tjedno, ponedjeljkom, isprazne fontanu i uđu pokupiti novac, da se ne bi okliznuli na dnu koje je voda izgladila u ova dva i pô stoljeća. Lupeži uđu i bosi, hitri, da ih redari ne uhvate. Tri novčića u fontani - kako se zvao sasvim drugi film - u ovoj krizi postaju rado grabljen plijen.
I Anita Ekberg je tada, prije mnogih godina (a i dugo zatim), promatrana kao plijen. Novinari je pitaju za Franka Sinatru, jednoga od onih koji su joj nudili brak.
“Ne sviđa mi se iznositi popis prosidbi… Uvijek sam o ljubavi razmišljala kao o posve privatnoj stvari. Gianni Agnelli i ja smo godinama čuvali prelijepu tajnu, dok se neki neodgojeni novinar nije domislio sve objaviti u novinama. S Dinom Risijem je bilo nešto posve drugo: on je na svaki način htio vezu sa mnom, ali među nama nikada nije bilo ničega… Svejedno je insistirao i insistirao, sve dok nisam poslala faks u residence gdje je stanovao.
Miss Švedske
Napisala sam: ‘Mali čovjek, veliko g…o’.” I tako je velemajstor komedije na talijanski način u realnom životu prošao baš poput nekoga od svojih ismijanih protagonista…
O Felliniju, međutim, Anita Ekberg ima samo najljepše riječi: “Apsolutni genij! Nikada nisam shvatila što ga je zapravo navelo da me izabere kao junakinju Slatkog života. Istina je, bila sam Miss Švedske. To bi bilo dovoljno mnogim drugim redateljima, ali njemu jamačno ne. Znao je čitati u srcu glumaca i režirati ih kao da su leptiri.”
Dopustila je i nekoliko snimaka, s ponovo ponosnim pogledom dive pod slapom još veličanstvene plave kose. A onda je rekla da je umorna. Intervju s filmskom zvijezdom bio je neopozivo završen. Jednom od posljednjih iz vremenâ kada su i pod evropskim nebom kročile zvijezde.