‘Guliver’ i zadovoljština hrvatskim animatorima

ZAGREB - Pobjedom filma “ Guliver” zagrebačkog ilustratora i redateljskog debitanta Zdenka Bašića Dani hrvatskog filma prvi su put za pobjednika dobili jedan animirani film.

Klasičan likovni pristup

Pobjeda filma iz animiranog segmenta uoči početka festivala u filmskim se krugovima očekivala, pa čak i priželjkivala. Animirane filmovi, naime, na DHF-u su dosad uglavnom zaobilazile nagrade, a kako je riječ o jednom od življih segmenata domaćeg filma, to je u animatorskoj zajednici izazivalo stanovitu zlovolju spram festivala.

Ponajprije se očekivalo da će grand prix ponijeti neki od međunarodno eksponiranih naslova poput “Nespavanje ne ubija” Marka Meštrovića ili “Moj put” Veljka Popovića. Međutim, žiri se opredijelio za film mladog i neafirmiranog Bašića, i teško se može reći da je pogriješio jer je riječ o finom i vizualno zavodljivom filmu.

“Guliver” je slobodno baziran na Swiftovom motivu Gulivera i Liliputanaca. Međutim, Bašićev film nije ekranizacija klasika političke proze, nego parabola o suvremenoj industrijskoj i tehnološkoj civilizaciji. U filmu, Liliputanci grade tehnički napredni megalopolis na leđima milenijskog uspavanog diva, da bi se urušio u prah pod vlastitom neodrživom težinom.

Svjetonazorno, film koketira s ekologijom, teorijom o Gei, ali ima i političkih aluzija (urušeni megalopolis likovno je oblikovan kao citat fotografija njujorškog Ground Zera). Likovni pristup je dopadljivo klasičan, upravo “ilustratorski”, a poseban začin filmu daje naracija Pere Kvrgića.

Supobjednik ‘Miramare’

Osim “Gulivera”, svojevrsni supobjednik DHF-a je i animirani film “Miramare” švicarske autorice koja je studirala animaciju u Zagrebu Michaele Mueller. Njezin film osvojio je posebno priznanje žirija i s “Guliverom” podijelio kritičarsku nagradu Oktavijan (oba su imala u decimalu istu ocjenu). Stoga se može mirno reći da su 19. DHF obilježila dva animirana naslova.

Dokumentarci slabi

Devetnaesti Dani filmsku su struku ostavili s pomiješanim, gorko-slatkim okusom u ustima.

Animirani segment festivalu je donio vrhunce, ali i bio opterećen nizom osrednjih filmova. Dokumentarni je segment bio prilično slab, pri čemu nije jasno je li riječ o slabosti u selekciji ili o krizi dokumentarne proizvodnje. Igrani film bio je možda najugodnije iznenađenje.