Stipan Tadić

"Znao sam raditi i po petnaest sati dnevno pred izložbu, na kojoj pokazujem osam novih slika"

Zagreb, 280518.
Caffe bar Botanicar.
Otvorenje izlozbe Stipana Tadica.
Na fotografiji: Stipan Tadic.
 Tomislav Kristo/Cropix
Tadić izlaže u njujorškoj galeriji Mucciaccia osam novih slika s motivima iz svakodnevice. Nije nikad bio bolji

U njujorškoj galeriji Mucciaccia od danas se može pogledati izložba slikara Stipana Tadića, koji izlaže zajedno s dvoje svojih kolega, Vernonom O'Meallyjem i Kati Vilim.
Suradnja s poznatom galerijom, koja je inače započela svoj rad u Rimu, a potom se proširila u više metropola, pa tako i u New York, dogodila se, kaže nam umjetnik, preko društvenih mreža: "Moje su radove vidjeli na Instagramu i pozvali me da izlažem. Galerija se nalazi u kvartu Chelsea na Manhattanu, u ulici s nekim od važnijih galerija u gradu. Koliko mi je poznato, oni i sami imaju veliku kolekciju, ponajviše suvremene umjetnosti.” Tadić je u New Yorku jer je tamo studirao na poznatom sveučilištu Columbia.

Na sveučilištu koje se ubraja u američki Ivy League, sa stotinjak studenata iz čitavog svijeta, ovaj se umjetnik našao na dvogodišnjem MFA programu iz vizualnih umjetnosti. Samo se kratko vrijeme dvoumio hoće li i nakon završena studija ostati u ovom gradu. Na kraće se vrijeme bio vratio u Zagreb, pa ponovno otišao put Amerike: "Zapravo bi bilo ludo ne ostati, jer sam ovdje već započeo graditi mrežu poznanstava u umjetničkom svijetu. S vremenom, možeš raditi odakle god, postane manje važno gdje živiš." No, za sada, kako nastavlja, "najbolje je da još koju godinu provedem ovdje, u New Yorku".

image
Stipan Tadić: Jesus Saves


Tadić hvali suradnju koju je ostvario s ovim njujorškim galeristima tijekom rada na izložbi: "Galerist bi dolazio u moj atelje dok sam stvarao, imao sam osjećaj da smo zajedno u tome, zanimalo ga je što i kako radim, sve je pratio. U Zagrebu sam često osjećao da sam sam u svemu tome. Sada više nemam taj osjećaj pretjerane izoliranosti dok stvaram i to mi se sviđa.”
U novom je ciklusu Tadić bolji nego ikada, on je umjetnik koji raste, razvija se, koji marljivo i puno radi na sebi. Motivi su novih umjetnikovih slika razni: dvoje mladih ljudi, Tadićevih prijatelja i kolega iz svijeta umjetnosti, sjede za stolom vani uz čašu piva. Maske su im samo nakratko spuštene. On drži mobitel u ruci, no zapravo poziraju za sliku kao da poziraju za fotografiju: oboje su okrenuti prema promatraču. U pozadini se vidi crkva s fluorescentnim natpisom "Jesus Saves" (to je ujedno i naziv slike), nekoliko je debelo zabundanih prolaznika s maskama na licima, drvo uz kafić je okićeno, no ispod njega puno je smeća... Na slici je zapravo mnogo detalja. Na drugoj, pak, slici vidimo u prvom planu ruke koje drže fast food hranu, iz naslova slike saznat ćemo da je riječ o sendviču od šunke, sira i jaja, dok je u pozadini zamućen grad, naziru se samo svjetla metropole.
Tadić slika i autoportret kraj kioska, s plastičnom vrećicom i cigaretom u ruci, dok pokraj njega prolazi šetač pasa, slika i vatrogasce iz ptičje perspektive, pa noćnu vožnju Uberom, okićeni grad za božićne praznike dok pada snijeg...
Na plakatu koji poziva na izložbu prizor je iz njujorškog parka, a tipografiju je radio dizajner Marko Hrastovec.
Slikama Tadić, ukratko, prenosi svoje iskustvo života u ovom gradu.


Riječima samog umjetnika: "Želio sam, zapravo, napraviti dnevničku atmosferu života u New Yorku, no ne onu kojom dominira isključivo situacija vezana uz covid. Prvo je nastala panika u gradu, no sada je sve već uhodano, nose se maske, ljudi se drže na propisanoj distanci". A njemu, kada se priprema za izložbu, reći će Tadić, ionako svi dani nalikuju: "Ujutro odlazim u atelje, vraćam se kad već padne mrak, najčešće hodam po gradu. Preselio sam iz Harlema, gdje sam bio tijekom studija, u East Village. Imam i svoju ekipu s kojom se u pravilu nalazim jednom tjedno, a većinom je riječ o slikarima i ilustratorima iz raznih zemalja."

U New York se vratio sredinom prosinca, odlučan da na novoj izložbi pokaže isključivo nove slike. Slika je osam, dimenzije su tih slika velike. Za pretpostaviti je da u pozadini, s obzirom na kratki rok, stoji puno posla? "Da, istina je, jako puno posla. Radio sam i petnaest sati dnevno. Toliko sam nakon svega umoran da ne znam kako da se uopće odmorim, razmišljam o tome da bih nakon svega morao otići na more. No, prvo moram dovršiti suradnju na crtiću 'Faćuk', kojemu se veselim.” Podsjetimo, ovaj se animirani film po ideji filmske montažerke Maide Srabović, u produkciji Tetrabota, radi po uzoru na djela naivnih umjetnika, ponajviše Mije Kovačića, a odvija se u zamišljenom podravskom selu u kojem je roditi fačuka smrtni grijeh. Nije lako niti "prešaltati" se iz jednog načina rada u drugi, sa slikarstva u animaciju. "Taj mentalni proces uistinu uzima puno energije”, kaže Tadić. "No, jako mi je stalo do tog projekta, čitav je tim odličan, od Ivane Pipal koja također surađuje pa nadalje, i nije mi teško, uživam u suradnji sa svima njima i u temi. Ja jako volim i cijenim naivnu umjetnost."

image
Stipan Tadić: Autoportret na uglu


Ima i veliku podršku svojih kolega iz Hrvatske, što se može pročitati u komentarima preko društvenih mreža. "Podrška mojih kolega i publike iz Hrvatske puno mi znači", govori nam Tadić koji je prije New Yorka imao i izložbu u Los Angelesu. Tamo su mu, otkrit će nam umjetnik, sve slike prodane. U LA-u je surađivao među ostalim i s Galerijom Steve Turner, koja također izlaže suvremene autore, i s čijim je djelovanjem ovaj umjetnik već bio otprije upoznat.
Galerija u kojoj trenutačno izlaže, Mucciaccia, dobro poznata njujorškoj javnosti, nazvana je po Massimilianu Mucciacciu, talijanskom galeristu, iz obitelji koja se generacijama bavi ovim poslom, a koji je prvi svoj izložbeni prostor otvorio prije petnaest godina u povijesnom centru Rima.
S vremenom je otvorio prostore i u Dolomitima (Cortina d'Ampezzo), Singapuru, Londonu. Kako sami navode, "peta lokacija, Chelsea, gdje smo galeriju otvorili 2019. godine na adresi 24th Street, nalazi se u samom centru umjetničkog svijeta”. Paralelno promoviraju talijanske i strane umjetnike, a u čestoj su potrazi za otkrivanjem novih imena na međunarodnoj sceni.
Na rad Vernona O'Mellyja, mladog Njujorčanina koji izlaže sa Stipanom Tadićem, najviše je utjecala glazba, a koristi jake, gotovo psihodelične boje. Radovi Kati Vilim, pak, suvremena su geometrijska apstrakcija.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. studeni 2024 18:02