Životinje koje volimo i životinje koje jedemo: kako ih vide likovni umjetnici

Dvije su se kustosice, Snježana Pavičić i Dajana Vlaisavljević, svojedobno, bavile temama kako se prikazuju mačke i psi u umjetnosti, i to u razmaku od šest godina, pokazale u samoborskoj galeriji Prica. Moglo se iz tih izložbi zaključiti o umjetnicima mnogo toga, tko je "dog person", tko "cat person", tko više voli mačke, a tko pse.

Primjerice, Izidor Kršnjavi, slikar i jedan od najmoćnijih ministara kulture u povijesti, slikao je svojeg Fingala, dogu po pasmini, nježnog i umiljatog, dok je mačke na slikama prikazivao poput kakvih prijetećih životinja iz noćnih mora. Potom je i Moderna galerija otvorila izložbu posvećenu animalistici, a koja je bila produljena više tjedana, zbog velikog interesa publike.

Sada se temom životinja bave u splitskoj Galeriji umjetnina, na izložbi koja traje do 6. prosinca. Naziv je izložbe "Između srca i želuca – neki primjeri animalistike u splitskoj likovnoj umjetnosti", srce su pri tom kućni ljubimci za koje su ljudi vezani, a želudac prikazi mrtve prirode, ono što se kroz povijest jelo i jede se.

Osam je autora koji se izlažu, kustosica je Iris Slade. Kronološki počinje radovima Branislava Deškovića, po svoj prilici našeg najpoznatijeg animalista. Na Prvoj dalmatinskoj umjetničkoj izložbi, 1908. godine, ovaj je dvadesetpetogodišnji Pučišćanin s pariškom adresom bio zastupljen s tri portreta i šest djela s prikazima životinja: psa, magarca i nekoliko konja, među kojima su bile dvije konjaničke statue.

Tik uz Deškovićeva "Psa koji se šulja", nastalog nakon spomenute izložbe, u umjetnikovoj već zrelijoj fazi, 1932. godine, izložena je mrtva "Jarebica", slika Emanuela Vidovića, nastala sedam godina kasnije, 1939. Od suvremenih autora, pak, izlažu, među ostalima, Petar Jakelić ("Pijani sivonja", 1973.), Edvin Dragičević (Težina je ipak prevelika, 2008.).