VJETROVE SJENE Pogled u fantastični svijet Zdenka Bašića s bićima iz nimalo umivenih priča

Nije niti trebalo posumnjati, nakon što je na posljednjem Bijenalu ilustracija dobio Grand Prix, i tako “zaslužio” samostalno predstavljanje u Klovićevim dvorima, da će Zdenko Bašić napraviti klasičnu izložbu kojom će prikazati presjek svojeg dosadašnjeg djelovanja.

Prvo je, kao svojevrsnu najavu izložbe, prije nekoliko dana uz “Božićnu priču” u Klovićevim dvorima postavio interpretaciju izmaštanih vilinskih bića. Potom je, za retrospektivu “Vjetrove sjene”, koja se otvara večeras u ovoj galeriji, preuredio izložbeni prostor u skladu s prepoznatljivom poetikom svojih slikovnica, crteža, filmova, spotova i sl. Boraveći neko vrijeme u Klovićevim dvorima, naime, u zasebnoj je prostoriji kreirao onakav svijet kakav često stvara za svoje slikovnice: tu su tron, mnoštvo starih knjiga, kaveza, lubanja, napitaka, golemi stari sat, svijećnjak, lampion oslonjen na knjige i sl. Možda se tako na prvi pogled ne čini, no svaki je detalj pažljivo isplaniran, a nimalo umivena bića sa njegovih slikovnica, coprnice, mure, mračnjaci, bez problema ćemo izmaštati u ovom prostoru.

Boris Kovačev / CROPIX

Tim Burton

Kustosice izložbe su Koraljka Jurčec Kos i Danijela Marković. Bijenale ilustracije pokrenula je Koraljka Jurčec Kos prije nešto više od deset godina, i do sada su obradili mnoga važna pitanja za ovo područje, važnost i povijest knjižne ilustracije, zašto nestaje novinska ilustracija i sl., te prikazali radove dosadašnjih dobitnika Grand Prixa. Uz Bašićevu izložbu tumače: “Iako je primarno likovni umjetnik - ilustrator, a po obrazovanju grafički dizajner, Zdenko Bašić u mnogim je knjigama uz to i autor teksta.

Taj književno-likovni pristup svojevrsni je gesamtkunstwerk i podsjeća na rad velikoga pisca i ilustratora Zvonimira Baloga, pobjednika prethodnog, petog bijenala”. Naravno, misle na konceptualni pristup, ne stilski, na Bašića je u počecima njegova djelovanja utjecala estetika Tima Burtona, jasno vidljiva u njegovim slikovnicama, filmovima (“Guliverovo putovanje”), spotovima (“Žeđam”, za Gibonnija) i sl. Još je nekoliko početnih utjecaja, može se svakako pronaći tu i Tolkiena, i još pisaca i redatelja nabrojati, no u međuvremenu je dovoljno prošlo vremena od početka Bašićeve karijere da se zapravo i ne treba gledati utjecaj estetike koja ga je formirala, već se njegovi radovi mogu samostalno promatrati kao njegov vlastiti, autentični svijet fantazije, temeljen prije svega na običajima iz podsljemenske zone Zagreba, koju dobro poznaje.

Boris Kovačev / CROPIX

Zdenko Bašić, naime, čovjek je one sreće da se bavi poslom za koji je našao inspiraciju u samom djetinjstvu, u pričama koje su mu pripovijedale njegove bake i prabaka, dok je odrastao u sjeverozapadnim krajevima Zagreba, onom dijelu u kojemu i danas živi i stvara. Taj se svijet pojavljivao u svakom kutku Gajnica i Podsuseda. Uostalom, zvučale su toliko stvarno, s tolikom količinom ispripovijedanih detalja da nije niti mogao posumnjati, kao dijete, da nisu stvarne.

Divlja bića

Prvo je na temelju tih priča nastala slikovnica “Sjeverozapadni vjetar: O vilenjacima i elementarnim bićima sjeverozapadnog dijela Medvednice pa do Samoborskog kraja”, potom “Mjesečeve sjene”: radovi iz obje slikovnice mogu se, naravno, pogledati na izložbi. Bašić nije čovjek samo jednog medija pa je na temelju tih pripovijedanja nastao i dokumentarac “Sjeverozapadni vjetar - između legende i stvarnosti” o etnološkim vjerovanjima u ovom dijelu Hrvatske koji će se prikazivati na HRT-u.

Zdenko Bašić: Čuvaj se straha (iz Mjesečevih sijena)

Bića su iz tih, nimalo umivenih priča, divlja i neukrotiva, nipošto ih ne biste željeli sresti noću, u mraku, no nitko ne može reći da su jednoznačna: nisu nužno loša, niti dobra. Među njima su npr. mračnak, ukleti jagari, nevidinčići koje viđaju samo ljudi koji su rođeni u određeni sat, baukači, pozoji, mura koja donosi noćne more...

Boris Kovačev / CROPIX

Dokumentarac

Na izložbi su, također, i slikovnice iz žanra steampunk (tumači se kao retro-futuristički podžanr znanstvene fantastike) koje je radio za izdavačku kuću iz New Yorka Running Press Kids, a riječ je o reinterpretaciji klasika: “Frankensteina”, “Rata svjetova” Orsona Wellesa, 'Božićne priče' Charlesa Dickensa tete Edgara Allana Poea. Radio je i za druge strane izdavače, za prestižni Carton je radio “Alisu u zemlji čudesa”, a knjiga je paralelno izašla u Hrvatskoj (Planetopija), Engleskoj i Španjolskoj.

Surađivao je i s Templarom, Oxford Pressom... Na izložbi se također mogu pogledati i novi radovi u tehnici digitalne grafike, ali i dokumentarni film na kojemu se prati umjetnikov proces rada, vrlo bitan dio, kako mi je uostalom sam rekao prije par tjedana, uoči izložbe: “Ja najviše uživam u samom procesu, jednom kada je rad gotov, ne pripada više meni.”

Zdenko Bašić u srednjoj školi učio je grafički dizajn, na Likovnoj akademiji diplomirao je na Odsjeku za animaciju, danas se bavi različitim medijima, niti u jednom od tih medija ne nedostaje mu priznanja.