POGREŠAN NAČIN?

'UMJETNOST JE TERAPIJA' Neobična intervencija filozofa Alaina de Bottona u Rijks muzeju

 Vincent Mentzel
Golemi Rijks muzej u Amsterdamu sav je ispremrežen 'post-it' papirima s neobičnim natpisima

“Preosjetljivi ste, patite od osjećaja krivnje, podvojena ste ličnost, a i gadite se samom sebi. Vi ste vjerojatno pomalo kao i ova slika. Jedan dio vas je ozbiljno razvratan.”

To stoji na golemom žutom post-itu postavljenom kraj slike nizozemskog slikara Jana Steena “Gozba Svetog Nikole” u amsterdamskom Rijks muzeju. Ne, to nije dio stalnog postava ovog muzeja, već intervencije francuskog filozofa Alaina de Bottona koji je svoju knjigu “Art As Therapy”, koju potpisuje zajedno s povjesničarom umjetnosti Johnom Armstrongom, sada proveo u djelo.

Iziritirani kritičar

Pa je tako golemi Rijks muzej, koji je nakon deset godina renovacije i potrošenih 375 milijuna eura, ponovno otvoren prije godinu dana, sav ispremrežen tim neobičnim filozofskim intervencijama.

A kraj Rembrandtove “Noćne straže”, najvrednijeg dragulja doista veličanstvene zbirke Rijks muzeja, piše: “Ne podnosim gužvu, volio bih da je ova soba praznija”. Banalno i na prvu loptu? Vjerojatno. Takve su otprilike i kritike ovog de Bottonova muzejskog nastupa. Posjetitelji Rijks muzeja, kojih je svaki dan od 7 do 10 tisuća (a samo u prvih godinu dana muzej je posjetilo 3 milijuna ljudi), u ovoj intervenciji, nazvanoj “Art is Therapy”, moći će uživati sve do jeseni.

“Ne možete izbjeći gužvu, a bome nema ni bijega od golemih post-ita, u predvorju, na stepenicama, u hodnicima koji povezuju galerije, kraj ili iznad izložaka. Ljudi više vremena potroše čitajući te glupe papiriće nego gledajući umjetnost”, piše prilično iziritirani kritičar Guardiana.

Rijks muzej sam posjetila tjedan dana prije nego što su postavljene De Bottonove interpretacije umjetnosti, no muzej je već tada naveliko najavljivao gostovanje popularnog filozofa. Ovaj najveći i najpopularniji nizozemski muzej doista je teško svladati i konzumirati ga se može zapravo samo djelomično, uostalom kao valjda i sve velike svjetske muzeje.

Osoban doživljaj

No malo toga se može mjeriti s doživljajem Rembrandtove “Noćne straže” uživo. Prvi put sam je vidjela prije petnaestak godina prilikom svog prvog posjeta Amsterdamu i oborio me s nogu. Pri susretu s tim velikim djelom sve ono što ste pročitali u školskim udžbenicima najednom postane stvarno, i to svjetlo koje izvire iz tame, i ta dinamična kompozicija velikog broja ljudi, ta živa lica...

Doživljaj umjetnosti je uvijek osoban. De Botton nas pokušava uvjeriti kako je način na koji je konzumiramo, barem likovnu umjetnost po muzejima, sasvim pogrešan. Osnovna svrha umjetnosti je, po njemu, terapeutska, trebala bi nam pomoći da se osjećamo bolje i na kraju da se u ponom sjaju spoznamo. Možemo se složiti s njim, no da li nam je za to potreban tako banalan i doslovan life coach kao što je on?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 16:28