“Atelje” Georgesa Braquea, “Crna maska (10. svibnja)” Julia Gonzalesa, “Pred slikom” Marca Chagalla, “Repne površine zrakoplova” te “Tri žuta sunca” mobili Alexandera Caldera, potom vrlo dojmljiva slika kojom dominira bijela boja, “Od mojih anđela” Sama Francisa, slika “Crveno, žuto, plavo” Elswortha Kellyja, neka su od ključnih djela koja se mogu pogledati na izložbi “Strast stvaranja - Remek-djela iz Fondacije Maeght” koja se danas otvara u Umjetničkom paviljonu, a novinari su je mogli obići jučer, kada su ju predstavili njezini autori, Olivier Kaeppelin iz Fondacije Maeght i Jasminka Poklečki, ravnateljica Umjetničkog paviljona.
Pa, iako se plakatima poziva na izložbu s djelima Braquea, Caldera, Chagalla i Batlhusa, potonji je slabo zastupljen. Figurativni umjetnik koji je opsesivno slikao mačke i maloljetne djevojčice, na izložbi je prikazan tek jednim crtežom, modela pod imenom Katja.
Braqueovo krilo
No, zato je gotovo čitavo jedno krilo paviljona posvećeno ocu kubizma, Georgesu Braqueu. Riječ je o dvadesetak djela (dio su grafike) koja pokrivaju sva razdoblja njegova stvaralaštva. Nije niti čudno da je njegovih djela toliko u kolekciji, naime upravo je Braque bio jedan od najboljih prijatelja kolekcionara Aiméa Maeghta iz čijeg muzeja su posuđena djela za izložbu. Podsjetimo kako je Maeght, inače tiskar po zanimanju, i strastveni kolekcionar, otvorio jedan od prvih muzeja u Francuskoj, u mjestu Saint Paul de Vence. No, malo je poznato da je upravo Braque Aiméa i njegovu suprugu Marguerite nagovorio da otvore muzej. Bilo je to neposredno nakon što su izgubili najmlađeg sina.
Braque im je rekao da bi im posao oko muzeja mogao pomoći u njihovoj tuzi: “Imao je ideju da izložim slike, skulpture, važne radove, to me obuzelo i pomoglo mi da izađem iz crne rupe u koju sam bio upao”, rekao je kasnije Aimé Maeght. Radovi su počeli 1960. godine, nadgledao ih je upravo Braque, nažalost je umro samo par mjeseci prije nego što je tadašnji ministar kulture Andre Malraux otvorio muzej. Maeght je za Braquea rekao: “Od svih umjetnika koje sam poznavao, upravo sam s Braqueom proveo najviše vremena, više od dva desetljeća, uvijek je na svoju profesiju gledali s mnogo ljubavi.”
Najvrednije djelo
“Atelier VI” jedno je od najvažnijih djela Georgesa Braquea i najskuplje procijenjen rad po pitanju osiguranja na ovoj izložbi, zasigurno i najpoznatiji. Svoj je umjetnički studio slikao punih petnaest godina, slike nastale u ovoj fazi ubrajaju se među ključne, spajaju, kako se tumači, i analitičku, i kubističku fazu u njegovu stvaralaštvu.
Od njegovih djela još su izložene i grafike, motivi su studije akta, kubistička gitara, prijatelji i sl, i pokrivaju vrlo široko razdoblje. Također, i reljefi u bronci, te dva vrlo jaka djela u graviranoj sapiji iz 60-ih godina. Od skulptura vrijedi istaknuti “Himen”. U istoj su prostoriji i Picassovi bakropisi za “Prirodopis” tiskan 1942.: riječ je o sitnijim djelima, no tko voli španjolskog umjetnika, naći će draži i u prikazima životinja, ovca ili bikova, s puno humora.
Mali Chagall
Kako je riječ o privatnoj kolekciji, svaki od radova ima svoju priču vezanu uz kolekcionara. U postavu je, tik uz Balthusov rad, akt, izložen religijski motiv koji je naslikao Marc Chagall. Riječ je o manjem radu. Šteta je da nismo vidjeli veći iz iste kolekcije, rad “Život”, na kojoj se isprepliću događaji iz umjetnikova života, djed rabin, supruga Bella, kći Ida, a koju je naslikao po narudžbi za kolekcionara.
Maeght je upoznao Chagalla u listopadu 1947. godine, kada mu je Jean Cassou priredio izložbu kako bi promovirao i slavio povratak umjetnika nakon svih tih godina iz egzila u SAD. “Njegova kći Ida Chagall primila me za ruku i odvela u kuću njezina oca, i u atelje, i bio sam zapanjen kada sam otkrio gvaševe koje je naslikao u Americi i u Meksiku, sjajne radove koje sam uspio otkupiti”.
Uz Braquea, brojkom je mnogo djela talijanskog umjetnika Valerija Adamija, koji možda nije toliko poznat široj publici, no važan je i talentiran predstavnik talijanskog slikarstva figuracije. O njemu je pisao i s njim surađivao npr. Italo Calvino, a zastupa ga Fondacija Maeght. Zanimljiv je i stripovski jezik Herroa.
Razni motivi
Maeght je bio jedan od prvih koji su izlagali mobile Alexandera Caldera. Uz Calderove mobile, izložena su i djela Germaine Richter, “Planina”, kao i “Figura orah” Barbare Hepworth: to su ujedno i skulpture koje dočekuju posjetitelja na ulazu.
Djela, zapravo, nemaju neki zajednički nazivnik, zato je i općeniti naziv “Strast stvaranja”, već smo rekli kako se u postavu isprepliću razni motivi jedan do drugoga, aktovi, religiozni motivi i sl.
Ravnateljica Umjetničkog paviljona dovela je Miróa i Giacomettija. Neke su nam se izložbe svidjele, neke ne, zapravo vrlo ovisi o ukusima, no mora joj se priznati da u Hrvatsku dovodi zvučna imena, iako, doduše iz iste fundacije. Možda i nisu remek-djela, kako se najavljuje, vjerojatno da se privuče publiku, no umjetnine koje su u Zagreb stigle pod strogim osiguranjem, u vrijednosti dva milijuna kuna, ljubiteljima umjetnosti zasigurno imaju mnogo toga za pružiti, pa makar i uživanje u “sitnim” Miróovim grafikama ili Picassovim dosjetkama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....