Umjetnička baština stara stoljećima propada pred našim očima, stanje je alarmantno. Nisu krivi ni poplave ni potresi

Kada sam bila studentica povijesti umjetnosti i etnologije na Filozofskom fakultetu, zaposlila sam se u Strossmayerovoj galeriji HAZU. Bili su tamo Boro Popovčak i Đuro Vanđura, obojica su nažalost u međuvremenu preminuli. Ono što su me naučili tada bilo je s koliko je detalja moguće promatrati jedno umjetničko djelo, i koliko je predznanja zapravo potrebno kako bi ga se moglo interpretirati pravilno, satima o njemu pričati. Nekoliko je nas studenata po galeriji vodilo posjetitelje, zastali bismo pred određenim djelima koja su obilježila povijest umjetnosti, o njima dugo govorili.

No, ono što im je bilo iznimno važno, uz - naravno - umjetničku interpretaciju tih radova, jest da svako jutro, prvo, provjerimo rade li dobro difuzori,...