TUĐMANOVI SPOMENICI POSVAĐALI STRUČNJAKE Zanki: Natječaj smo trebali raspisati mi; Fabijanić: To je posve svejedno

Čini se da se sa spomenicima bivšem predsjedniku Franji Tuđmanu nikako nema sreće.

Prvo se pojavi niz gotovo karikaturalnih rješenja, primjerice u Biogradu na Moru, gdje je Tuđman sa sunčanim naočalama. Onda se u Kninu pojavi rješenje kojim je struka barem donekle, koliko-toliko, zadovoljna, sve se radi navrat-nanos, a nakon toga kipar Miro Vuco, autor rješenja, javno kaže da mu za spomenik nije plaćeno.

Zatim se u Zagrebu najavljuje natječaj za spomenik na Trgu Franje Tuđmana, trgu koji bi se trebao preurediti prema rješenju arhitekta Nenada Fabijanića.

Dobri i loši primjeri

Najnovije u nizu otvoreno je pismo koje je umjetnik Josip Zanki, predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU), poslao na adrese Sanje Cvetko Jerković, predsjednice Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA), i medija. Naime, u tom pismu Zanki tvrdi da je natječaj trebao raspisati HDLU, a ne UHA, te da su oni, kolegijalno, trebali odbiti natječaj i proslijediti ga njima. Isto vrijedi, dodaje, i za Spomenik domovini koji bi trebao biti na Trgu Stjepana Radića.

Udruženje likovnih umjetnika, navodi Zanki, ima 1600 članova, velik broj njih čine kipari ili multimedijalni umjetnici. “Vaš postupak nije nimalo kolegijalan prema krovnoj udruzi likovnih umjetnika u Hrvatskoj. Ono što ste trebali napraviti jest odbiti organizaciju izrazito kiparskog natječaja Spomenika dr. Franji Tuđmanu”, tumači Zanki koji smatra da su arhitekti “trebali uputiti natječaj na instituciju koja predstavlja gotovo sve najvažnije kipare i multimedijalne umjetnike”.

U pismu nastavlja: “Sve smo više svjedoci da su upravo školovani arhitekti autori javnih spomenika u Hrvatskoj, a rezultati su, kao što Vam je poznato, vrlo kontradiktorni”. Kao loše primjere spomenika koje su oblikovali arhitekti Zanki navodi “Spomenik 900. godišnjici Zagreba Branka Silađina ispred dvorane Lisinski, Spomenik ulasku Hrvatske u EU na Trgu Europe istog autora” te “Spomenik braniteljima Igora Franića”, za koji tvrdi da “nitko javno ne želi reći da izgleda kao kiosk za prodaju karata komunalnog poduzeća, kako ga nazivaju stanovnici Grada”.

Kao rijetke pozitivne primjere ističe nekoliko radova Nikole Bašića, primjerice Morske orgulje. Iako se ne bih složila sa Zankijem da je Morske orgulje moguće svesti pod definiciju skulpture (prije je to arhitektura), teško je, na prvu, ne uvidjeti njegovu stranu gledišta.

Osjetljiv problem

Predsjednica UHA-e, kako nam je rekla, ne želi komentirati ovo pismo. A autor rješenja za Trg Franje Tuđmana, Nenad Fabijanić, kaže da se ne slaže s umjetnikom i navodi: “Posve je svejedno tko je raspisivač natječaja. Riječ je o vrlo osjetljivom problemu prostora, ne samo o spomeniku. Najbolje je da sudjeluju svi, i likovni umjetnici, i arhitekti, i dizajneri. A, iskreno rečeno, mnogi natječaji koje je rapisao HDLU nisu završili baš najsretnije.”