Tomislav Torjanac oživio klasični dječji lik: Grgu Čvarka sam smjestio u sedamdesete mog djetinjstva

- Odlučio sam prikazati Grgu Čvarka kao mršavog, visokog klinca na selu 1979. Te sam godine bio sramežljiv sedmogodišnji dječak, a većina je mangupa koje sam gledao kao uzor bila 5-6 godina starija od mene, čime su postali dobra inspiracija za Grgin karakter. Tako da ovdje postoji autobiografski element - kaže Tomislav Torjanac u povodu nove slikovnice nastale prema pjesmi Ratka Zvrka.

- Budući da je pjesma prvi put objavljena 1967., a Grga ima 12 godina, konačan zbroj je 1979. U suštini, sve je to matematika udružena s malo sentimentalnosti - dodaje Torjanac.

Grga Čvarak nosi majicu sa Sandokanom, zabavlja se u vatrogasnom domu Zelengaj, na zidu su plakati s Jean-Paulom Belmondom , prati ga milicijski fićo...

- Da, sve je puno referenci na te godine, sjećanja na razdoblje mog odrastanja, onako kako sam ga ja vidio. Svi pamtimo te kratke, plave hlače koje nosi Grga. A budući da su Grgini postupci često proturječni, i zbunjujući za ljude oko njega, i da se njegov temperament opisuje riječima “plane kao ugarak”, ja sam ga vidio kao nestašna klinca crvene, vatrene kose koji je vrlo emotivan.

Vrag poduzetnik

Torjanac će slikovnicu promovirati 12. i 13. studenoga na štandu Mozaik knjige na Interliberu. “Grga Čvarak” se i u danima prije promocije na Interliberu prodaje munjevitom brzinom. Promovirat će i drugo, malo promijenjeno izdanje “ Mačka i vraga”, slikovnicu nastalu po priči Jamesa Joycea iz 1936, koju je slavni pisac pisao svojem unuku. Joyce priča o stanovnicima gradića Beaugencyja, kojima vrag sagradi most, a zauzvrat za sebe traži prvu osobu koja prijeđe preko mosta. Oni mu pošalju mačka.

- Priča je šaljiva, inteligentna i vrlo džojsovska. Sviđa mi se kako je prikazan vrag: kao poduzetnik koji radi svoj posao, i pokušava ga raditi pošteno. I uvijek čita novine. A gradonačelnik Beaugencya Alfred Byrne, koji uvijek nosi težak zlatni lanac oko vrata, zapravo je prevario njega.

Pravi gradonačelnik

Otkuda ovaj duguljasti lik vraga s brčićima?

- Mnogi mi kažu da ih lik zapravo podsjeća na mene, da ima u njemu dosta autobiografskog - kaže Torjanac i dodaje: - Istraživao sam kako je Joyce napisao tu priču pa sam pronašao da je uistinu postojao gradonačelnik koji se tako zvao, no on je bio gradonačelnik Dublina, odakle je Joyce. Kasnije me čak kontaktirao unuk Alfreda Byrnea, da mu pošaljem slikovnicu.

Torjanac živi u Orahovici, gradiću na obroncima Papuka: - Orahovica ima pet tisuća stanovnika, i neobično je da je u Slavoniji, a brdsko-planinsko je mjesto - kaže Torjanac. Tamo nema, kaže, tipičan radni dan. Radije radi navečer, i uvijek samo na jednom projektu.

- Premda sam prije “Mačka i vraga” ilustrirao nekoliko knjiga, ovu slikovnicu spominjem kao svoju prvu, budući da je prva u nizu knjiga naslikanih stilom koji mogu nazvati svojim.

Torjanca smo upoznali kad je pobijedio na međunarodnom natječaju za ilustraciju “ Pijevog života” Yanna Martela, dobitnika Bookera: - Martel i ja smo zajedno išli na američku turneju i u 17 dana obišli smo 15 gradova. Sjajan je, inteligentan, duhovit, zabavan, teško bi uopće bilo poželjeti boljeg suputnika. Na otvaranju svoje izložbe u galeriji Bluebird u Londonu upoznao je, pak, Phila Dalea pisca, redatelja i animatora, koji stoji i iza Burtonovog filma “ Mrtva nevjesta”: - To je poznanstvo definitivno bila jedna od svijetlih točaka moje izložbe, i kontakt smo nastavili.

Susjedi iz Rudeša

A kako se uopće našao u svijetu slikovnica, kao diplomirani grafički dizajner?

- Posve slučajno. Kad boravim u Zagrebu, onda sam u naselju Rudeš i tamo mi je susjed bio danas pokojni pisac Boro Vujčić. Susreo me jedan dan na stepenicama, i rekao da je njegova žena Marina napisala slikovnicu “ Bijeg uz brijeg” i pitao me znam li nekoga tko bi napravio ilustracije. Ponudio sam se, i tako je sve počelo.

To je bilo 2002. A što sprema za 2012?

- Izdavač mi je rekao da odaberem neku priču Hansa Christiana Andersena i odabrao sam jednu koja i nije puno poznata. Zove se “ Skakači” i govori o skakavcu, buhi i žabi...