Sve što je Ivan Kožarić ikada crtao i pisao

ZAGREB - Ivan Kožarić danas slavi devedeseti rođendan i tim su mu povodom u Muzeju suvremene umjetnosti priredili retrospektivu sa 400 crteža. Svi su crteži iz ateljea koji je smješten u tom muzeju. Kožarić iz ateljea nije odnio ništa, čak ni privatne stvari poput računa ili odjeće, sve je u hrpama na podu.

Kako izvući iz tog plodnog kaosa najbolje? Kustosi izložbe Iva Radmila Janković i Vladimir Čajkovac uspjeli su pokazati pravog Kožarića: umjetnika koji dočarava nebo plavom linijom na malom komadiću bijelog papira, zapisuje svoje misli i pretvara ih u poeziju, nalazi predmete poput kante za smeće ili zidarske kozliće na ulicama grada i izlaže ih u galeriji...

Najstariji je crtež na izložbi crtež orla. Kožarić ga je crtao u bilježnicu dok je išao u osnovnu školu, neobično vješto za te mlade godine. I ta je bilježnica na izložbi, kao i njegov Autoportet sa 15 godina, i požutjeli papiri sa studijama aktova, studentskim vježbama.

Početni dio izložbe govori o Kožarićevom odnosu prema gradu. “Kao kipar, ja živim isključivo na ulici”, kaže, atelje mu je tek mjesto na kojemu će uprizoriti impresije koje je dobio na ulici.

Crteži interpretiraju grad: grad se prikazuje kao krasta ili kao nebrušeni dijamant. Predlaže skulpture za javni prostor, kao što su spomenik Pipničarki ili Beskućniku. “Nazovi je kako hoćeš” neobična je skulptura gigantskih dimenzija koju je predlagao na nekoliko lokacija u gradu. Na crno-bijelu fotografiju zaljubljenog para u šetnji, stisnutih pod kišobranom, žutom bojom crta kako bi taj spomenik izgledao pokraj HNK.

Ne postoji konačna istina, svoj stil on gradi ispočetka, i tako svaki dan. U poslijeratno doba, kad je bilo pitanje časti svrstati se u ladicu apstrakcije ili figuracije, njemu te ladice ama baš ništa ne znače.

Važniji su mu oblici i doživljaji: odbljesak sunca s prozora na zidu njegove sobe iz 1947. inspiracija mu je za niz crteža, “Osjećam se dijelom svemira”, “Ponekad je potrebno biti budala da bi se razlikovao”... neposredne su poruke koje ispisuje na papiru. Među nizom je portreta i “Naša draga Marica”, kumica s placa kod koje kupuje mlijeko, i tepih na podu koji se penje prema gore, po zidovima, njegovo je umjetničko djelo... Na kraju izložbe je video snimka umjetnikova nastupa na PechaKuchi, gdje je lomio okvire.