U jednoj od najfrekventnijih ulica u Zagrebu, u Vlaškoj, slikarica Jelena Bando stvorila je vlastitu umjetničku oazu. U nju se ulazi s ulične strane, iz male galerije s tek dva-tri njezina rada koji su uvertira za ono što slijedi - radni prostor slikarice iz kojeg pogled puca na vrt. Kao da nismo u samom središtu grada; posve jedan drugi svijet. Uz zidove su naslonjena platna velikih dimenzija, apstraktnija od svih dosadašnjih radova ove umjetnice.
Za te svoje nove slike, kaže, nadahnuće je pronašla upravo u Vlaškoj, u pričama i anegdotama koje su joj ispričali susjedi, u stanovima i zgradama. Na prvi pogled, međutim, teško se može dokučiti tko ili što stoji iza pojedine slike.
Vješto je, naime, ispreplela svoje doživljaje, sve ono što je čula i vidjela, u gotovo posve apstraktne kompozicije. Tek poneki detalj iz stana upućuje na intimni, privatni prostor osoba o kojima je riječ. Sofa, biljka, luster... Pozornijim promatranjem mogu se primijetiti i motivi s fasada, različiti oblici i teksture koje je prenijela na platno.
Tim je slikama, priča Jelena Bando, prethodilo pravo istraživanje na terenu.
"Bilo je to jedno vrlo osobno istraživanje. Radila sam intervjue s ljudima koji žive u Vlaškoj, s onima koji su mi dozvolili da uđem u njihov stan i na taj način pristali biti dio mog novog ciklusa. Same zgrade odabrane su prema ljudima s kojima sam razgovarala, a slike su dobile naziv prema broju zgrade." Na novim slikama počela je raditi prije gotovo dvije godine s idejom da napravi memoare Vlaške, da prikaže stvarni život ulice, njezine stanovnike, prošlost i trenutačno stanje.
Ciklus nosi naziv "I don‘t look at the nature anymore", a nastavlja se na prethodni "Nice to Meet You" iz 2020. godine, koji je predstavila na istoimenoj izložbi u Muzeju suvremene umjetnosti. Protagonisti su joj tada bili njezini prijatelji, redoviti posjetitelji njezinog nekadašnjeg atelijera u Preradovićevoj. "U toj sam se seriji pomalo igrala psihoterapeutkinje. Bila je vrlo intimna jer svi su ti ljudi sa mnom dijelili intimne priče."
Za razliku od tih slika, radove iz novog ciklusa gradi, kako tumači, izvana prema unutra.
"Prvi slojevi slike, to je ono što je fasada, male teksture fasade, oblici koji padaju iza zgrada koje slažem poput kolaža. Dugo radim na jednoj kompoziciji i tek u finalu bilježim interijer ljudi u čijem sam stanu, detalje. Nekad su oni više, a nekad manje vidljivi - ne prikazujem tlocrt, nego je to ili komad namještaja ili kut prostorije i slično."
Važna joj je, kaže, i emotivna komponenta, njezino viđenje stanara i njihova stana.
"Doslovno sam radila intervjue s tim ljudima. Pitala sam ih koji im je najdraži predmet u stanu, najdraža slika. Pričali smo o različitim temama vezanim za prostor u kojem žive, od toga tko je investitor, tko arhitekt, što je bilo u dvorištu. Jedan čovjek koji je odrastao u Vlaškoj otkrio mi je da su imali svinjac, da su neki pak držali kokoši. On mi je zbilja trebao za ovu seriju radova jer je toliko vremena ovdje živio. Teško mi je bilo naći starosjedioce. No ipak sam ih pronašla." Bilo je i mlađih stanara.
"Jednu sam curu upoznala šetajući psa na Ribnjaku. Dočekala me sa starim spisima o zgradi, tlocrtima..."
Zanimale su je i osobne priče. Jer "interijer je uvijek osoban; taj osobni aspekt najviše se vidi u samoj energiji slike, bojama, potezima".
Neki su susjedi, priča Jelena Bando, bili više, a drugi manje rezervirani, s nekima je relativno brzo napravila intervju, kod nekih je pak znala ostati satima.
"Uz kavu se znalo dogoditi i da skrenemo s teme. Primijetila sam da su se svi sredili i uredili stan. Dosta su tome ozbiljno pristupili."
A unutar ovog ciklusa napravila je i jedan podciklus naslovljen "Popucali horizonti", koji je nedavno predstavila u Rovinju u sklopu Nomad Arts Weekend Experiencea. Riječ je o crtežima od gotovo devet metara visine u tehnici tuša i pastela koji čine svojevrsnu instalaciju u prostoru.
"Kroz sve moje cikluse provlači se prostor kao tema. U tim crtežima ulica postaje produženi dio mog atelijera. Prikazala sam na njima fragmente koje vidim kroz prozor."
Ciklus "I don‘t look at the nature anymore" zajedno s pripadajućim crtežima Jelena Bando premijerno izlaže u Beču u galeriji Frank za vrijeme Vienna Art Weeka (11. do 17. studenog). Izložbu koja osim njezinih radova uključuje i skulpture Marije Ujević Galetović organizira Nomad - Hrvatski ured za suvremenu umjetnost, a kustosi su Branko Franceschi i Jelena Tamindžija Donnart. Nakon bečke premijere, izložba će u siječnju biti prikazana u Zagrebu, u Galeriji Josip Račić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....