‘Suprug i ja smo shvatili da si ne možemo priuštiti stan u Zagrebu. Na Žumberku smo sastavili drvenu kuću iz Lekenika... Idila!‘

Što kad čujete da postoji žena, akademska slikarica koja slika i izlaže, profesorica crtanja i slikanja na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, koja sa studentima radi lude stvari s biomaterijalima, Zagrepčanka koja je sa suprugom Englezom prije 12 godina kupila veliku hrastovu kuću u Lekeniku; da su je rastavili do zadnjeg komadića, prevezli u selo Tržić, blizu Okića, ponovo sastavili i otad je uređuju, uglavnom sami; da je prizemlje potpuno dovršeno, na prvom katu uređenje čeka još samo njezin atelje čeka, a potkrovlje je potpuno novo; da je okružena cvjetnim vrtom, hortenzijama i ružama, te onda šumom?

Ništa, samo da je krajnji je čas da se novinari Jutarnjeg lista onamo upute i upoznaju Helenu Schultheis-Edgeler, jer o njoj je...