Što pospješuje sreću?: Znanstvenici pripremaju najveći i najobuhvatniji eksperiment o sreći

"Nema lijeka koji bi izliječio ono što ne liječi sreća" (No hay medicina que cure lo que no cura la felicidad), napisao je kolumbijski Nobelovac i književnik Gabriel Garcí­a Márquez u romanu "O ljubavi i drugim nečistim silama" (Del amor y otros demonios). No, kako postati sretan?

Saznati što je više moguće o sreći i dobiti odgovore na vezana pitanja cilj je najvećeg svjetskog eksperimenta na tu temu, piše The Guardian.

"Naš je cilj da ovo bude najveći, najobuhvatniji, najraznorodniji provedeni eksperiment o sreći", rekla je prof. Elizabeth Dunn, psihologinja pri Sveučilištu Britanske Kolumbije (University of British Columbia) u Vancouveru te napomenula da je ovo istraživanje, poput Avengersa, okupilo vodeće istraživače koji se bave srećom te da su snage ujedinili znanstvenici iz različitih dijelova svijeta.

Svoje prijedloge za projekt u posljednjih je pola godine prijavilo tisuću znanstvenika iz sedamdeset zemalja. Stručni panel znanstvenike je podijelio u sedam kategorija, od kojih svaku čini tri do četiri različitih pristupa.

Istraživačima je u svrhu testiranja cilj regrutirati barem trideset tisuća ljudi iz različitih dijelova svijeta, a volonteri će morati izvesti kratke intervencije s popisa, koje će im biti nasumice dodijeljene ili će pak sudjelovati u kontrolnoj grupi. Svaka intervencija povezana sa srećom trajat će maksimalno 25 minuta i neće zahtijevati korištenje specijalne opreme.

Strategije uključuju fizičke vježbe, jogu, društvene interakcije, poziv voljenima, izlaganje situacijama koje zahtijevaju veću ekstrovertiranost ili čavrljanje s AI prijateljem.

"Sve intervencije moguće je odraditi od kuće, a ljudima ne treba nitko tko bi ih nadgledao ili im pomagao. To je bila naša svjesna odluka", objašnjava dr. Barnabás Szászi, bihevioralni znanstvenik i glavni istražitelj na projektu sveučilišta Eötvös Loránd u Budimpešti.

Namjera im je adresirati i "nedostatke koji potiču pitanja o validnosti nekih starih istraživanja sreće". Jedan od potencijalnih problema je fokus na ljude iz zapadnjačkog, obrazovanog, industrijaliziranog, bogatog i demokratskog svijeta, usredotočenost na pojedince iz Sjeverne Amerike, Europe i drugih regija zapadnjačkog svijeta. No, naglašavaju, ono što usrećuje nekoga iz Chicaga, ne mora nužno biti izvor sreće osobe iz kineske Chongqinga, japanske Nagoje ili kenijske Mombase.

No, nedostatak raznolikosti nije jedini problem. Spomenute intervencije provode različite populacije ljudi na različite načine u različitim okolinama pa je direktna usporedba nemoguća.

Dunn i Szászi trenutno su u potrazi za financijerima koji bi projekt držali živim. Ako im sve to pođe za rukom, cilj im je izvješće objaviti u nekom značajnom časopisu kako bi zabilježili metode i analizu podataka koju koriste, a sami eksperimenti uslijedit će uskoro nakon toga.

"Što ćemo na kraju s tim dobiti? Imat ćemo najveću i najraznorodniju zbirku podataka ikad sakupljenu o strategijama koje pospješuju sreću. Koliko su efektivne te strategije? Funkcioniraju li svugdje? Jesu li neke veoma uspješne u malim grupama ljudi, no nemaju gotovo nikakvog efekta kod ostatka populacije? Ako nađemo univerzalno efektivne radnje ili barem one koje su efektivne na određenim mjestima te identificiramo o kakvim se to mjestima radi; ili saznamo koji tipovi ljudi od njih imaju koristi, bit će to ogromni korak naprijed za znanost koja se bavi srećom", zaključuje Dunn.