Kako su nas dizajneri mamili da jedemo čokoladu, mogla bi se ukratko sumirati priča o izložbi kojom se obilježava stotinu godina od osnutka tvornice Zvečevo, tvornice koja je u široj javnosti možda i najpoznatija po čokoladi Braco i seka, koja je u par navrata i mijenjala protagoniste, pa se i moglo čitati tko je bio inspiracija za bracu, a tko za seku.
Prije desetak se godina moglo pročitati kako je u tom trenutku, kada se pisalo, proizvedeno 1,4 milijardi čokolada Braco i seka. Bili su i inovatori u proizvodnji čokolade s rižom, „Mikado”. Tvornička legenda kaže da je čokolad majstor Tonković napravio probnu verziju čokolade za koju je komercijalni direktor Vuković, nakon kušanja, rekao: "To je čokolada za bogove!". Tako je nastalo ime „Mikado“ budući da ta riječ na Istoku označava hranu bogova". Čokoladama su ispisivali i ljubavne poruke: „Volim te!” i „Samo ti!”.
Temom sto godina Zvečeva bavi se izložba „Slatki život”, koja se u četvrtak, 26. kolovoza, otvara u ulici Matice Hrvatske, a u organizaciji Gradskog muzeja Požega, na čijoj se obnovi trenutačno radi. Kako doznajemo, u planu je i monografija o Zvečevu. Kustosica izložbe je Ivana Domanović, s povijesnog odjela Gradskog muzeja Požega. Među ostalim, u popratnom tekstu, ukazuje i na dobre radničke uvjete koje su imali zaposlenici: Zvečevo“ je svojim radnicima omogućavalo i stambene kredite. Oko 800 djelatnika dobilo je kredite u razdoblju od 1951. do 1985. godine. O dodjeljivanju stanova odlučivao je Radnički savjet.Tvornica je u vlasništvu imala 122 stana koji su svi kasnije otkupljeni. Radnicima su dodjeljivane i kuće koje su imale kompletnu infrastrukturu, a korisnici nisu plaćali komunalne naknade. "Zvečevo" je po svom odnosu prema radnicima i raznim pogodnostima bilo jedinstveno u Europi. Među ostalim, na izložbi se mogu pogledati fotografije tvornice koja se tada zvala „Stock” iz dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, potom kako je izgledao Odjel za proizvodnju čokolade, i mnogi drugi prizori.
Autorica, Ivana Domanović, ukazuje i na povijest tvornice: „U Požegi su još prije početka Prvog svjetskog rata postojale pecare u gradskom i privatnom vlasništvu, a neposredno nakon Prvog svjetskog rata Požega je privukla pozornost inozemne tvrtke u vlasništvu Lionella Stocka, podrijetlom iz Splita.
Nakon dužeg ispitivanja stanja na tržištu i uvjeta za gradnju tvornice, predstavnici ove tvrtke ustanovili su da je Požeška dolina idealna iz više razloga; u ovom kraju dotad nije postojala razvijena industrija, stoga ni konkurencija, bilo je dosta jeftine radne snage, a kraj je bogat raznovrsnim i kvalitetnim voćem. Predstavnici tvrtke posjetili su Požegu i tadašnje gradsko poglavarstvo od kojeg su u listopadu 1921. godine otkupili prostor uz lijevu obalu rijeke Orljave. Tako je osnovana tvornica "Stock Cognac Medicinal“ d.d. koja je službeno započela s radom 20. listopada 1921. godine”.
Počeci su bili skromni, tek nekolicina radnika, a ubrzo je sagrađeno nekoliko zgrada, pecara i podrumi. Kako se navodi uz izložbu: „Detaljan popis radnika se počeo voditi 1924. kada je bilo zaposleno 113 radnika, 20 obrtnika i 22 službenika, dakle ukupno 155 osoba. Požeški „Stock“ imao je prvi moderni industrijski pogon za proizvodnju žestokih pića. To je bila prva i najveća prehrambena industrija u Požegi što je pogodovalo brzom gospodarskom rastu Požege u teškim vremenima nakon Prvog svjetskog rata. Na samom je početku u alkoholnom pogonu bilo samo desetak radnika”. Budući da su im proizvodi bili dobro prihvaćeni na tržištu, povećavaju proizvodnju: „Godine 1924. tvornica širi svoju djelatnost na proizvodnju čokolade. Strojevi su kupljeni u Njemačkoj, a 1925. na tržište se plasiraju prve „Stock“ čokolade: de menage, mliječna i vanilija.
Ovaj je pogon također na početku zapošljavao desetak radnika. Uskoro se proizvodnja ovog pogona proširuje na praline, vale i kakaov prah. S vremenom raste broj zaposlenih kao i asortiman proizvoda, tako da u jednom periodu u Požegu na preradu i proizvodnju u „Stock“ dolazi čak 40 posto od ukupne količine kakao zrna uvezene u Kraljevinu Jugoslaviju. Godine 1927. u tvornici je zaposleno oko 250 osoba što čini 29,17 posto od ukupnog broja zaposlenih osoba u Požegi. Među zaposlenima su
dominirale žene. Tvornica je ostvarila uspon u razdoblju od 1926. do 1931. godine, a najveći vrhunac doživjela je 1927. kada je ostvarila proizvodnju od ukupno oko 700 tona godišnje.
Tvornica je tada imala osam pogona, oko 35 trgovačkih putnika, skladišta u Zagrebu i Beogradu te čak 18 zastupstva diljem cijele tadašnje Kraljevine Jugoslavije. Kako navodi Ivana Domanović, koja se oslanjala i na prethodna istraživanja Filipa Potrebice: „Rukovodstvo tvornice i njeni radnici sudjelovali su u, mnogobrojnim kulturnim i društvenim akcijama u gradu, među kojima je bilo i opismenjivanje građana”. Geslo je tvornice bilo „Budi iskren“.
Izložbom se prate promjene tvornice u prijeratno doba, tridesetih godina, tijekom Drugog svjetskog rata, do pedesetih godina: „U srpnju 1951. godine službeni naziv tvornice mijenja se iz "Stock Brandy Medicinal, tvornica čokolade, bombona i proizvodnja
žestokih pića Požega" u "Zvečevo, tvornica čokolade, bombona, proizvodnja žestokih pića i voćnih prerađevina sa sjedištem u
Slavonskoj Požegi". Stara se tvornica pod novim imenom uspješno afirmirala na tržištu u periodu od 1955 do 1966. godine. Nakon 1957. godine proizvodnja čokolade ponovno raste pa je tih godina zauzimala oko 50 posto ukupne proizvodnje tvornice. Kustosica izložbe, dalje, navodi: „Tijekom 1950-ih godina, jedno kratko vrijeme, postojala je proizvodnja napolitanki i oblatni, no ona je napuštena zbog zastarjele opreme. Glavni su tadašnji proizvodi alkohol, čokolada, koncentrati juha te voćne prerađevine.
Godine 1958. u sastav tvornice ulazi mljekara „Slavonka“ čime je unutar tvornice omogućena proizvodnja mlijeka u prahu i maslaca za potrebe pogona čokolade, kondenziranog mlijeka i sirnog emulgata. Iste godine otvoren je pogon voćnih sokova koji je prvi na području tadašnje Jugoslavije proizvodio bistre voćne sokove te ih izvozio po cijeloj Europi, čak i na američko tržište. „Zvečevo“ se u vrlo kratkom vremenu afirmiralo kao jedan od najboljih proizvođača sokova u Jugoslaviji”.
Kako dalje, piše: "1960-te su i vrijeme kada su se rodili najpoznatiji zvečevački brendovi. To su primjerice „Seka i Braco“, punjene čokolade „Volim te!“(prva čokolada s tri punjenja u jednoj tabli) i „Samo ti!“.
Drugo je zlatno doba osamdesetih, kada dobivaju i spomenute stanove: "1981. "Zvečevo" je slavilo 60 godina djelovanja bilo jedno od najmodernijih postrojenja te vrste u Europi. Upravo je te godine tvornica imala oko 1200 radnika, a tijekom istog desetljeća taj se broj popeo na 1400. „Zvečevo“ je u tadašnjoj Jugoslaviji bilo na drugom mjestu po proizvodnji alkoholnih pića (na prvom je mjestu bio „Badel“) i treće po proizvodnji kakao proizvoda (prednjačili su zagrebački "Kraš" i "Soko Stark" iz Beograda)”.