Čini se da bi dugogodišnja saga o slici Vlahe Bukovca "Mlada patricijka" ovih dana mogla konačno biti privedena kraju. Ako je suditi prema priopćenju koje je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u srijedu poslala preko odvjetničkog ureda "Hraste & partneri", Bukovčeva slika, koja se nalazi u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti, nekadašnjoj Modernoj galeriji, bit će uskoro ovršena, odnosno akademici iz HAZU uzet će je od svojih susjeda iz Vranyczanyjeve palače.
Ako se to doista dogodi, bit će to dosad neviđeni čin kojim jedna institucija ovrhom uzima od druge umjetničko djelo! Iz HAZU su u priopćenju pojasnili još jednom o čemu je zapravo riječ, a sve s ciljem, kako su naveli, transparentnog i točnog informiranja javnosti o predstojećoj ovrsi radi oduzimanja pokretnina - slike Vlahe Bukovca "Mlada patricijka".
U priopćenju se uz ostalo navodi da je sud odbio žalbu NMMU na rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kojim se određuje ovrha radi predaje slike Vlahe Bukovca "Mlada patricijka" njezinu vlasniku HAZU, čime je uklonjena "posljednja prepreka da se ovršnim putem provede pravomoćna sudska presuda kojom je NMMU naloženo da sliku preda vlasniku".
U dopisu objašnjavaju i razlog za pokretanje ovršnog postupka, a to je "činjenica da je godinama NMMU odbijao postupiti prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi Županijskog suda u Zagrebu kojom je ustanovljeno da je HAZU vlasnik slike Vlahe Bukovca "Mlada patricijka", ulje na platnu, dimenzija 1,260x0,950 m, naslikane u Parizu 1890.".
"HAZU godinama nastoji da se pitanje vlasništva njezinih umjetnina koje se nalaze u NMMU riješi sklapanjem ugovora tako da i dalje ostanu na upravljanju NMMU, ali da se nesumnjivo prizna pravo vlasništva istih, uz plaćanje troškova osiguranja, radi pokrivanja rizika slučajne propasti ili oštećenja stvari. Kada je u pitanju slika Vlahe Bukovca o kojoj je u spomenutom rješenju riječ, predloženo je da se sklopi ugovor kojim se ta slika daje na upravljanje NMMU, s tim da se u inventarnoj knjizi NMMU naznači da je u vlasništvu HAZU. NMMU je odbio sklopiti takav ugovor i dalje osporavajući pravomoćno utvrđeno pravo vlasništva", piše, među ostalim u obrazloženju.
Napominju i da je isključivo nezainteresiranost druge strane na mirnom rješenju, koje bi zadovoljilo poslanje NMMU, uzrok poduzimanja pravnih koraka radi zaštite imovine HAZU.
"Ovakav nasrtaj na imovinu HAZU, s tendencijom podržavljenja takve imovine, stvara negativnu sliku o načinu postupanja i nepoštivanja dostignuća moderne europske države kakvom danas smatramo Republiku Hrvatsku", zaključuje se u dopisu koji je uslijedio nakon što je Nikola Albaneže, nedavno imenovani novi upravitelj Strossmayerove galerije, u članku objavljenom u jednom dnevnom listu još jednom rekapitulirao cijeli slučaj te se pozvao na tekst Vinka Zlamalika, koji u katalogu izložbe "Sto godina Strossmayerove galerije" piše o svojedobnoj odluci Predsjedništva JAZU da u Akademijinoj zgradi ostane samo Galerija starih majstora, a da se majstori XIX. i XX. stoljeća izlože u zasebnoj Galeriji modernih majstora te upozorava "da su brojni antologijski ostvaraji, premda vlasništvo Strossmayerove galerije, ostavljeni u nedavno za javnost otvorenoj stalnoj postavi Moderne galerije".
Nakon Albanežeova teksta oglasio se i ravnatelj NMMU Branko Franceschi: "Ovih dana, ne znamo kad, očekuje nas tragično finale koje u skladu s neciviliziranim postupkom završava ovrhom nad predmetom. Naime, sud je odbio žalbu NMMU i donio rješenje o ovrsi 'Mlade patricijke'. Svrha članka kolege Albanežea je pripremiti javnost na ovaj nezapamćeni čin i, naravno, predstaviti HAZU kao nedužni lik koji se tek bori za priznanje svog vlasništva, dok će za nepotrebno uznemiravanje javnosti optužiti NMMU".
Franceschi zatim izlazi s, kako kaže, činjenicama koje se zovu muzejska dokumentacija u svojoj namjeri da pojasni pravnu zavrzlamu s vlasništvom nad Bukovčevom slikom, ali i drugima koje bi u budućnosti mogle biti predmet novih sporova.
"Po planu JAZU i odlukom Saveza komunista RH unatoč protivljenju uprave muzeja i cjelokupne struke, Moderna galerija je 1947. godine pripojena JAZU. Tada JAZU počinje svoj revolucionarni preobražaj srodnih institucija koje su joj potpale pod upravu i to odlukom o razmjeni umjetnina, pa po ključu djelokruga neke umjetnine iz Moderne galerije izmještaju se u Strossmayerovu galeriju, Kabinet grafike i Gliptoteku JAZU. A neke iz Strossmayerove galerije u Modernu galeriju. Da nije riječ o potrebama postava i izložbe, kako tumači Albaneže, već o suštinskoj izmjeni institucija svjedoči najvažnija činjenica da su po volji JAZU, po konceptu JAZU i pod upravom JAZU, sve izmještene umjetnine inventarizirane u zbirke muzeja kojima su dodijeljene. Nisu unesene u knjige pohrane, knjige ulaza ili izlaza, već su inventarizirane u muzejsku zbirku koja je potom u skladu sa zakonom zaštićena kao cjelovito i nedjeljivo kulturno dobro. Po važećem Zakonu o muzejima i svim pravilnicima koji reguliraju muzejski rad, to je gotova činjenica po kojoj se ravna rad svih muzeja u državi. Da to ne zanima na poziciju moći osjetljive hrvatske sudove koji trebaju raspetljavati često kontradiktorne zakonske odredbe mogu razumjeti, ali ne mogu razumjeti kako to ništa ne znači jednom povjesničaru umjetnosti i muzealcu. Jedini propust u planu JAZU, koja je odlukom Saveza komunista 1947. godine sebi priskrbila umjetnine muzeja koji je anektirala, je okolnost da je Moderna galerija 1974. sa svojom zaštićenom zbirkom izašla iz zagušljivog zagrljaja JAZU. Nažalost, ne sasvim. HAZU je nesretnu odluku iz 1947. iskoristila da 1991. godine u jeku Domovinskog rata upisom u zemljišne knjige postane vlasnikom Vranyczanyeve palače i tako privatizira do tada društveno, odnosno, državno vlasništvo."
Franceschi podsjeća i da su tri ministra kulture, tri ravnatelja muzeja i dva saziva Hrvatskog muzejskog vijeća, koje po važećem zakonu mora dati suglasnost za izdvajanje umjetničkog djela iz muzejske zbirke, bili istog stanovišta da se "Mlada patricijka" ne smije i ne može izdvajati iz zbirke koja je zaštićena kao cjelovito kulturno dobro te poziva Albanežea da u nekom sljedećem članku objasni strategiju HAZU o povratu umjetnina izuzetih iz zbirki drugih institucija koje su danas u zbirci muzeja kojima upravlja. "Namjerava li i kada HAZU vratiti umjetnine i namještaj zaštićen kao kulturno dobro oduzet od privatnika u vrijeme NDH i po odlukama poslijeratnih sudova, koje je upisala u svoje zbirke?", pita ravnatelj NMMU.
Na kraju svog odgovora Franceschi se obraća građanima te ih upozorava da sudski sporovi imaju cijenu i muzej za to nema novca. "HAZU dozvolu ne treba, a sudske troškove im ionako plaćate vi, porezni obveznici". Ukazaje i da HAZU ne vodi zapravo spor s NMMU, nego s hrvatskom državom i njenim građanima.
"'Mlada patricijka' sudskom odlukom prelazi iz sustava javnog, vašeg vlasništva u njihovo, privatno vlasništvo. HAZU ne želi preuzeti sliku, već od Ministarstva kulture i medija zahtijeva osiguranje slike po komercijalnim osnovama, kontrolu nad njenim izlaganjem s još nesagledivim posljedicama koje uključuju i mogućnost njezine prodaje. Za uzvrat muzej bi trebao o javnom trošku o slici brinuti u skladu s muzeološkim standardom za koji nema uvjete jer HAZU kao vlasnik Vranyczanyeve palače ne dozvoljava NMMU da ih ostvari. I to sve nakon što od poreznih obveznika kroz javni proračun HAZU svake godine za svoje apanaže i djelovanje ubire 62,5 milijuna kuna", zaključuje Franceschi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....