Sa 7 godina ostao je bez oba roditelja, bježao od nacista, rastao se zbog modela... umro je jedan od najvećih slikara na svijetu

Rođen je 1931. godine u Berlinu - u židovskoj obitelji. Kad mu je bilo samo sedam godina bježeći od nacista bio je prisiljen napustiti dom te novi život započeti u Velikoj Britaniji. Bio je jedno od šestero djece koje su novčano pomogli Iris i Antonio Origo, sin talijanskog slikara Clementea Origa. Iako je izbjegao smrt, u život u novoj zemlji morao je krenuti bez roditelja, koji su ubijeni u koncentracijskom logoru. Zahvaljujući financijskoj podršci, sin njemačke umjetnice pohađao je progresivni internat za židovske izbjeglice, gdje je do izražaja došao njegov talent za likovnu umjetnost i glumu. Iako se za vrijeme studija bavio i glumom (nastupao je u debitantskoj predstavi Petera Ustinova "House of Regrets"), shvatio je da je njegov istinski poziv slikarstvo. Studirao je pri londonskoj umjetničkim školama St. Martin‘s School of Art te Royal College of Art, a tijekom svoje duge umjetničke karijere, Frank Auerbach, koji je preminuo u 93. godini, razvio se u jednog od najutjecajnijih slikara 20. stoljeća, pišu Artnet i The Guardian.

Poznat po ekspresionističkim portretima i prizorima grada, gruboj impasto tehnici te prepoznatljivoj upotrebi jakih boja te izrazito debelim nanosima boje, Auerbach je svoju prvu samostalnu izložbu održao 1956. godine u galeriji Beaux Arts.

Boju bi, kada bi bio nezadovoljan slikom, često strugao s platna. Jednom je, piše The Guardian, procijenio da čak 95% upotrebljene boje završi u košu za smeće.

"Pokušavam pronaći način da nešto izrazim pa isprobavam različite načine dok samog sebe ne iznenadim nečime što dotad nisam uzeo u obzir", pojasnio je.

Njegova pretjerana primjena boje nekima nije bila po volji, no njegov stil prepoznao je kritičar David Sylvester, koji je njegovo stvaralaštvo opisao kao "najuzbudljiviji i najimpresivniji ‘one-man show jednog engleskog slikara još od Francisa Bacona 1949."

Traga u njegovu radu ostavilo je i njegovo osobno iskustvo vezano za rat. Posjećivao bi i bombardirana mjesta kako bi dokumentirao kolektivnu, nacionalnu traumu, piše The Guardian, a prepoznatljive su i njegove ulične scene, prikazi Camden Towna u sjevernom Londonu, gdje se nalazio slikarev studio, koji je bio skučen i hladan pa bi Auerbach, kako bi u njemu mogao raditi, zimi morao naložiti peć.

Jewish Chronical/heritage Images/profimedia/Jewish Chronical/heritage Images/profimedia

Portretirao je svoj uski krug ljudi; svoju suprugu, slikaricu Juliju Wolstenholme te modele Juliet Yardley Mills i Estellu Olive West, zbog koje se rastavio od Wolstenholme.

Biti njegovim modelom nije, kažu, bilo lako. Taj posao znao je podrazumijevati i mnoge sate tijekom godine dana kako bi umjetnik mogao slikati, ukloniti boju te je ponovno nanositi.

"Veoma slično odlasku zubaru", opisao je svoje iskustvo jedan model.

U početku je kao slikar jedva preživljavao, no 1978. godine u Hayward Gallery postavljena je njegova velika retrospektiva. 1986. godine isti je predstavljao Veliku Britaniju na venecijanskom Bijenaleu. Zlatnog lava podijelio je s njemačkim umjetnikom Sigmarom Polkeom. Velika retrospektiva njegovih radova organizirana je i 2015. godine u londonskom Tateu, a 2022. godine njegov portret je Gerde Boehm prodan za pet milijuna dolara.

Deklarirani radoholičar svoju londonsku bazu rijetko je napuštao, a za vrijeme pandemije koronavirusa svoj je slikarski poriv upražnjavao slikajući samoga sebe.

Iako je s Wolstenholme, s kojom je nakon prekida s West vikendima ponovno živio, imao sina Jakea, vrijeme je najradije provodio slikajući.

Njegovo stvaralaštvo nije prošlo nezapaženo. Dobitnik nagrade Turner Mark Wallinger Auerbacha je opisao kao "silno važnu i utjecajnu figuru" svijeta umjetnosti te "uistinu velikog, značajnog slikara koji je do samoga kraja slijedio svoju posvećenost i viziju".

"Frank je bio uistinu veliki čovjek, kao i veliki umjetnik. Bio je iznimna figura od integriteta u britanskom umjetničkom svijetu. Bio je potpuno predan svome poslu, nezainteresiran za slavu i novac. Bio je osoba lišena afektacija i pretenzija, nikada se nije doživljavao boljim od drugih. Umjetnost je bila njegov poziv i nije dopustio da mu išta skrene pozornost toga puta. Cijenio sam to njegovo poštovanje prema radu", komentirao je konceptualni umjetnik i slikar Michael Craig-Martin naglasivši da je Auerbach "crtao i slikao gotovo svakog dana, sve do samoga kraja".

Napomenuo je i kako je Auerbach tijekom više desetljeća radio s vrlo malim brojem modela. Neke od njih, veli, poznaje pa zna da bi oni učinili sve da ne propuste sesiju s Auerbachom.

"To je izniman odnos. Na pamet mi ne pada nijedan drugi primjer tako dugotrajnog odnosa s modelima u umjetnosti", zaključuje.