Publika već luduje, svi žele vidjeti slike velikoga majstora

ZAGREB - Hrabri pokušaj londonske National Gallery da na jednom mjestu izloži sve najvažnije Da Vincijeve radove - uključujući Posljednju večeru, ali bez Mona Lise, ona ne mrda iz Louvrea - mogao bi postati najposjećenija izložba svih vremena. Interes je toliki da galerija savjetuje svima da karte kupe unaprijed.

Prvi put u povijesti na jednom će mjestu biti sva raskoš Da Vincijeva genija: više od 50 slika, interaktivni modeli svih njegovih izuma, njegove fantastične bilježnice, skice, traktati...Bit će i davno izgubljeni crtež, skica za sliku Sv. Sebastijana. Ali neće biti lijepe princeze Biance, slike “La Principessa.”

Portret kćeri milanskog vojvode Lodovica Sforze, kome je Da Vinci bio kućni slikar od 1481. do 1489., prije nekoliko je godina izazvao nezapamćenu kontroverzu, kad ga je britanski povjesničar umjetnosti Martin Kemp pripisao Leonardu da Vinciju.

Ljevoruki umjetnik

Sliku je 2007. od njujorške dilerice Kate Ganz kupio Peter Silverman, za 20 tisuća dolara. Ganz ju je nabavila u aukcijskoj kući Christie’s, uvjerena da je riječ o slici iz 19. stoljeća. Slika je još 2008. zainteresirala Kempa jer mu se učinilo da ju je slikao ljevoruki umjetnik, a Da Vinci je bio jedini poznati ljevoruki umjetnik svoga vremena. Počeo ju je istraživati. Prvi test ugljikom smjestio ju je u 15. ili 16. stoljeće.

Kemp je otišao u Zürich, u tvrtku Lumiere Technology kod inženjera Pascala Cottea, pionira najsuvremenije analize umjetnina, i doveo ga u Pariz da pregleda sliku. Cotte je potvrdio Kempovu tezu i on je 2010. objavio da je “La Principessa” Da Vincijevo djelo istrgnuto iz svadbene bilježnice Biance Sforza.

Rupice na knjizi

Slika je na rubovima imala rupice kroz koje se povlačio konac za uvezivanje i tragove reza nožem. “U istraživanjima djela starih 500 godina krug se rijetko kada ovako savršeno zatvori”, izjavio je tada Kemp. Vlasnik Peter Silverman nosio je sliku na pregled na desetke adresa. Mnogi su ga uvjeravali da slika doista potječe iz 16. stoljeća. Bečka Albertina odbila ju je izložiti jer su njihovi stručnjaci utvrdili da sliku nije mogao naslikati Da Vinci.

Stručnjake zbunjuje što je slika naslikana kredom i tušem na velumu, životinjskoj koži posebno prepariranoj za pisanje, a Da Vinci nikad nije radio na velumu. Kemp tvrdi da su napravljene najmanje četiri kopije Biancine svadbene knjige. Osim Silvermanove, jedna je u Nacionalnoj biblioteci u Varšavi, jedna u Londonu i jedna u Parizu.

Svaka je rađena posebno i imaju drukčije slike na koricama. Ni u jednoj nema Biance, ali u knjizi iz Varšave našli su trag koji ukazuje da je iz nje nešto istrgnuto, vjerojatno u 18. stoljeću. Rupice na slici, tvrdi Kemp, savršeno odgovaraju rupicama u knjizi.